Današnjom svetkovinom Krista Kralja zaključujemo liturgijsku godinu i želimo naglasiti da je Isus Krist Gospodar povijesti i vremena i da sva stvorenja mogu u Njemu pronaći svoj smisao jer je On Alfa i Omega, kako smo čuli u Knjizi Otkrivenja (Otk 21,6).

Evanđelist Ivan stavlja ispred nas zanimljiv dijalog između Isusa i Pilata. Gotovo da možemo zamisliti scenu: Isusa njegov narod predaje Pilatu da ga osudi i kazni smrću. Pilat nije Židov i ne poznaje njihov nauk pa traži od Isusa pojašnjenje što je to učinio da su ga njegovi predali. Djeluje kao da mu je jako važno dobiti odgovor od Isusa je li uistinu kralj kako je čuo od Židova, što je njima neprihvatljivo. I zato mu dva puta postavlja pitanje: »Ti li si židovski kralj?« i »Ti si dakle kralj?« Isus nakon toga njega pita je li to sam od sebe govori ili su mu drugi rekli i pojašnjava mu o kakvom je kraljevstvu riječ: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Sigurno je Pilatu bilo prihvatljivo što je Isus dao do znanja da se ne bori za ovozemaljsko kraljevstvo i ne otima nikome vlast na zemlji. Isus mu daje naslutiti da je njegovo kraljevstvo potpuno drugačije od ovoga svijeta. I nama to poručuje današnjom svetkovinom.

Jednom je tumačio farizejima: »Kraljevstvo Božje ne dolazi tako da se to može vidjeti; niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje’ ili ‘eno ga ondje’, jer kraljevstvo je Božje među vama.« (Mt 17,21). Da, Isusovo kraljevstvo je u nama i polako raste: »Ono je kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama.« (Lk 13,19). To znači da se ovdje govori o duhovnom kraljevstvu koje nema početak u svijetu čovjeka, nego u samom Bogu. Ne temelji se na snazi oružja, sile, moći i borbe u dokazivanjima tko je pametniji, bolji i  može se bolje »progurati« na više položaje. Isusovo kraljevstvo se temelji na snazi Istine i Ljubavi. Drugom prilikom učenici su ga pitali tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom. Isus im daje važnu pouku: pozvao je jedno dijete ispred njih i rekao im da neće ući u Kraljevstvo nebesko ako ne postanu poput ovog djeteta. Mora da su ostali bez teksta jer, ipak, oni su s Njim, slijede ga, zovu se Njegovim učenicima, a on im daje za primjer dijete i još nadodaje: tko se ponizi da bi bio poput ovoga djeteta—taj je najveći u Kraljevstvu nebeskom. I tko radi mene primi jedno ovakvo dijete, mene prima.« (Mt 18,4-5). »Tko se ponizi... « U Isusovom kraljevstvu vladaju ponizni i maleni. Možda su i neprimjetni u ovome svijetu. Možda doživljavaju progone ili izrugivanja, ali oni znaju kome pripadaju i čiji su. Njihov Kralj vlada u srcima i tamo pobjeđuje Sotonu, neprijatelja Boga i čovjeka kojem oduzima vlast u sakramentu krštenja, ispovijedi i euharistiji. Osim što oslobađa čovjeka, on ga iscjeljuje, ispunja darovima Duha Svetoga, natapa Svojom ljubavlju i osposobljava ga za širenje tog istog kraljevstva. Možemo se pitati: što još u nama ne pripada Isusu: Grijeh kojeg se teško odričemo? Određeni strahovi i tjeskobe? Nepovjerenje u njegovu brigu i vodstvo? Stavljanje svoje volje iznad njegove? Što mu još nismo predali? Ne bojmo se Isusove blizine. Kad ga pustimo u svoje srce, imat ćemo i više nego što smo željeli i sanjali jer on je Kralj Ljubavi.

Isus odgovara Pilatu: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.«  Dakle, potvrđuje da je on Kralj koji se rodio iz razloga da nas pozove da slušamo njegov glas i da mu vjerujemo. Tko čezne za istinom, raduje se kad ju otkrije i upozna. Možemo si postaviti pitanje: Čujemo li Isusov glas? Slijedimo li ga? Raste li u nama kraljevstvo ljubavi i istine ili provodimo dane udovoljavajući tuđim mišljenjima i stavovima, priklanjajući se ovome svijetu i većini? Raste li u nama poniznost koja cijelu nutrinu svoga bića predaje vlasti Božjoj i ljubavi prema njemu i čovjeku? Možemo li reći s Ivanom Krstiteljem: »On treba da raste, a ja da se umanjujem.« (Iv 3,30)

Tko otkrije Božje kraljevstvo u vlastitom srcu i dopusti mu rast u sebi, taj je uistinu sluga Božji u ovome svijetu i snagom koja izvire iz njegove nutrine neprestano osjeća poziv da sudjeluje u širenju tog istog kraljevstva jer želi da Boga svi upoznaju i ljube. Zar nije predivno na osobno iskustvo Božje Ljubavi odgovoriti ljubavlju prema čovjeku?

Neka Isus Kralj vlada u nama i po nama i osvijesti nam danas koje dostojanstvo nam je dao kad nas »nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!« (Otk 1,6)                    

Razmišljanje uz svetkovinu Gospodina našega Isusa Krista, Kralja svega stvorenja (Iv 18, 33b-37)