Kraljevstvo nebesko kraljevstvo je koje se ne može ni sa kojim zemaljskim kraljevstvom usporediti jer su, kako nam znanje i iskustvo pokazuju, sva zemaljska, ma kako velika i moćna bila, prolazna. 
Budući da ne postoje primjeri takvoga kraljevstva, sam Isus ga svojim slušateljima približava pomoću vrlo rječitih slika iz svakodnevnog života koje su bliske njegovim slušateljima. U tome kontekstu on govori da je ono kao kad: čovjek pronađe blago na njivi, trgovac pronađe dragocjen biser, mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Sve tri situacije Isus spominje da bi istaknuo važnost dvaju temeljnih ljudskih iskustava: iskustvo traganja i iskustvo radosti. Bez njih je ljudski život osuđen na dosadu i besmisao. On poziva svoje slušatelje da se upute u traženje kraljevstva nebeskoga onako kako su ratar, trgovac i ribar pristupali svome dnevnom poslu unutar kojega su onda doživjeli iznenadan i neočekivan uspjeh tj. sreću, ispunjene po predanosti radu.
Vjerujem da možemo pretpostaviti koliko je svaki čovjek sretan kad njegov trud bude okrunjen vidljivim uspjehom, ali njega nema bez svakodnevnog napora, rada, upornosti, traganja za smislom. 
Kao ljudi svi tragamo za smislom koji nas nadilazi kao i za srećom i radosti u životu. Kao kršćani svjesni smo da je smisao našeg traganja i izvor naše radosti Bog sam. Vjera nas pokreće na traženje Boga i susret s njim. Koje li radosti susresti Boga i živjeti od susreta s njim! Svaki dan ga molimo: dođi kraljevstvo tvoje! 
Važnije od svega blaga u životu jest kraljevstvo nebesko. Naše blago već sada jest vjera, a ona nas pokreće da živimo i radimo tako da se kraljevstvo nebesko po nama ostvaruje, a ono označuje novi odnos između Boga i ljudi i ljudi međusobno kojemu te ljubav temeljni zakon.

Razmišljanje uz 17. nedjelju kroz godinu (Mt 13, 44-52)