Korizmena duhovna obnova za krizmanike u Svetom Iliji
U subotu, 23. ožujka 2019. u samostanu Presvetog Trojstva u Svetom Iliji, održana je korizmena duhovna obnova za krizmanike. Obnovu smo započeli zazivom Duha Svetoga da upravlja naše misli, želje i osjećaje kako bismo mogli prepoznati i prihvatiti Božje darove. Uslijedilo je svjedočanstvo Benjamina Sakača (27), dipl. ing. agronomije, iz župe Sveti Martin na Muri, koji je progovorio krizmanicima o svojem životu i prijelazu iz osnovne u srednju školu. Podijelio im je svoja iskustva o traženjima samog sebe, želji da bude prihvaćen i uklopljen u društvo. Govorio im je o lutanjima koja je prošao tijekom tih traženja, teškim i bolnim iskustvima te borbe da pronađe potvrdu svojega života, ali i kako je prepoznao živoga Boga u tim situacijama, kako se susreo s njime i kako mu je to promijenilo život, pogled na svijet i druge ljude. Nakon svjedočanstva, đakon Rafael Mikec, održao je nagovor oslonjen na ulomak iz Lukinog evanđelja o preobraženju, kojim je uveo krizmanike u važnost i snagu molitve sa Svetim pismom koja je kadra preobraziti ljudsko srce. Poslije smo se preselili u župnu crkvu, gdje su krizmanici imali priliku u tišini se susresti s riječju Božjom, biblijskim ulomkom iz knjige Izaije proroka, Iz 43, 1-4. Nakon molitve krizmanici su u kratkom klanjanju pred živim Isusom u euharistiji prebirali u svome srcu Riječ koju su kroz razmatranje primili od Boga. U toj prisutnosti, krizmanici su kao odgovor na Riječ izrekli Bogu svoju molitvu i zahvalu. Duhovna obnova završila je okrjepom te zajedničkim druženjem i spontanim razgovorom krizmanika sa s. Leopoldom i đakonom.
Bila je to još jedna prilika da se kandidati za primanje sakramenta sv. potvrde susretnu s Bogom, s njegovom Riječi te da upoznaju Boga kao živoga, onoga koji je zaista djelatan u njihovom životu. Ovakvi susreti omogućuju krizmanicima da se pobliže upoznaju sa liturgijskim prostorom, sa posvećenim osobama, časnim sestrama, samostanom, službenicima Crkve, te na taj način prepoznaju svoju župnu zajednicu kao mjesto gdje su prihvaćeni i uvijek dobrodošli, zapravo da prepoznaju Crkvu kao dobru Majku.