Sve za Boga, za Družbu i za siromahe!

Cijenjena vrhovna glavarice s. Lucyna Mroczek, provincijana glavarice s. M. Elvira Tadić, sestre redovnice, braćo svećenici, braćo i sestre u Kristu!

Čast mi je govoriti danas kada Kćeri Božje ljubavi slave i sjećaju se 50. godišnjice dolaska i djelovanja na Kosovu. To je dugo i slavno razdoblje. Ja ću početi ovo predstavljanje riječima iz predgovora don Lusha Gjergjija u knjizi o sestri Otiliji. On piše: Netko jednom reče: „Život piše romane.“ I istina je, jer svaki ljudski život je na neki način roman, gdje se isprepleću ljudi i događaji, iskustva, prostori, vremena, planovi, želje za uspjehom, kao i nedostaci, propusti, radosti, žalosti, uspjesi, neuspjesi, dobro i zlo, istina i laž, ljubav i mržnja, život i smrt....

Gledano s ovog stanovišta 50 godina služenja narodu je jedan veliki uspjeh sestara koje su djelovale i bile aktivne za bolji život ljudi s vjerskog stanovišta, ali i u smislu sudjelovanja i olakšavanja njihova života. Zašto kažem ovako?

Znamo da žena u društvu ima posebno mjesto, kao i u obitelji, za blagostanje, brigu i skrb na mnogim područjima života. U Starom zavjetu imamo mnoge žene koje se spominju zbog djela dobrote i darežljivosti, žrtve i hrabrosti. Možemo spomenuti primjer vjerne Rute (usp. Rt 1, 18-17), Judite (usp. 9, 2-14; 13, 7-8), Estere (usp. 4, 17) spremne i sposobne braniti čast svoga naroda, majku Makabejaca, koja je hrabrila svoju djecu da ne iznevjere vjeru svojih predaka (usp. 2 Mak 7, 1-42).

U Novom zavjetu imamo Blaženu Djevicu Mariju koja odgovara Bogu stavljajući se u potpunosti u služenje i vršenje volje Božje. Nećemo ulaziti u tančine života i djelovanja Gospe, ali ćemo ipak učiniti kratki osvrt na svadbu u Kani Galilejskoj. Tu bijaše Isus sa svojim učenicima, a s njima je bila i Marija. Nitko nije primjetio pomankanje vina, osim Marije, koja posreduje kod Sina da učini nešto. Time pokazuje i dokazuje brigu da sve bude i prođe dobro. Kako nas lijepo uči ovaj odlomak iz Evanđelja dokazujući i potvrđujući riječi Isusove sa križa: Evo ti Majke, evo ti Sina... Imamo mnoge svetice koje su poklonile život Bogu u pobožnosti i na razne načine radeći i djelujući za dobro zajednice, u služenju Bogu i čovjeku. Tako i Crkva, budući da je u služenju zajednice, traži iznova mogućnosti i nove puteve rada i djelovanja, da bude što bolje organizirana  i jaka u sebi, dakako, uvijek u suradnji i zajedništvu s Bogom.

Ovaj način i organiziranje života je potvrđen na cijelom Kosovu s dobro organiziranim svećenicima i sestrama koji su učinili mnogo oko stvaranja svijesti vjernika da budu što bolji i što pošteniji ljudi i kršćani, koji će znati živjeti po Božjim zapovjedima koje propovijeda i uči Majka Crkva. Jubileji su prilika da se procjeni što je dosada učinjeno, dakako, sa zahvalnošću, ali isto tako da se ispitaju nove mogućnosti za sadašnjost i budućnost. Radost ovih susreta ne treba tumačiti, jer mi smo plod primjera i svjedočenja svećenika i sestara u služenju Bogu i Crkvi.

Kćeri Božje ljubavi polazeći od gesla utemeljiteljice Majke FranziskeLechner: Sve za Boga, za Družbu i za siromahe, imale su snage u ime Božje početi rad u mnogim krajevima svjeta, ne gledajući na različite političke odnosno ekonomske prilike i neprilike. Vođene načelom: tamo gdje hoće Bog, želimo biti i mi, prije 50 godina po velikoj sestri Otiliji, s blagoslovom Provincijalke, godine 1961. počele su svoju prisutnost i djelatnost u Binču.

Kada bi se gledalo na uvjete, sigurno ne bi se niti počelo nešto što zahtjeva puno napora, posla, žrtve, ali Bog poziva, a čovjek se odaziva Božjem planu. I  ako se dajemo voditi od Božje providnosti, onda Bog upravlja našim životom i radom i tada čovjek ne treba više strahovati. Takva je bila sestra Otilija sa svojim sestrama, hrabra, puna vjere i pouzdanja, kada je prije pedest godina počela misionarsko poslanje i djelovanje u Binču.

Dolaskom na Kosovo sestre počinju u jednostavnosti i teškim uvjetima, ali posvećene poslu i to sve na čast i slavu Božju. I Bog je nagradio njihov posao i trud, jer su sestre bile jako dobro prihvaćene od kršćanskog puka, ali i od muslimana i pravoslavaca, posebno zbog pomoć koju su djelile, zbog brige za djecu i mlade, za stare i bolesne, za sve i bez ikakvih razlika, kao i za brojna zvanja.

Moje 15-godišnje iskustvo sa sestrama Kćeri Božje ljubavi ima neke posebnosti. Bio sam kapelan u Binču dvije godine nakon ređenja. Ovdje sam našao jaku zajednicu vođenu Duhom Božjim i odlične odnose svećenika i sestara. Sjećam se da je takva zejednica sestara Kćeri Božje ljubavi bila i u Bitolju, koju sam više puta posjetio i bio gost. Ovo ozračje je učinilo i mene na neki način „članom“ ove zajednice, tako da sam do danas ostao vjeran ovom duhu, jer sam 15 godina radio i surađivao sa sestrama Kćeri Božje ljubavi.

Zahvaljujem Bogu za toplinu samostana u Binču, za Duh Božji koji je vidio ovu zajednicu, jer promatrajući njihov rad, pobožnost i posvemašnju posvećenost u služenju Bogu i bratu čovjeku, ja sam još više učvrstio moje svećeničko zvanje. Uspio sam se „uključiti“ u ovu redovničku zajednicu sa svojim mogućnostima, pomagao sam i podržavao kako sam znao i mogao.

Danas mogu iskreno reći da je ovo zrcalo Božje dobrote i ljubavi dalo meni jasnu sliku tko su Kćeri Božje ljubavi i što zapravo znači biti katolička redovnica. Ovdje na Kosovu se primjećuje da se sestre brinu za mnoge, bilo na pastoralnom planu, kao i una nekim drugim područjima. Narod ih voli i poštuje bez nekog interesa, jednostavno jer čine našu Crkvu živom i prisutnom među ljudima. To se primjetilo i vani, po našim misijama u Švicarskoj, gdje su sestre veoma važne i dobrodošle od strane naših vjernika, ali i svih drugih. Znamo da su ekonomski uvjeti tamo dobri, ali duh poštovanja prema njima je isto tako velik. To govorim iz iskustva i doživljaja koje sam imao kao misionar.

Ja, cijenjene sestre, čestitam ovaj Jubilej i želim vam Božji blagoslov, milosti i njegovu pomoć za vaš život i djelovanja prema načelu koje vam je ostavila kao testament vaša Utemeljiteljica: Sve za Boga, za Družbu i za siromahe. Dao Bog da mnoge mlade djevojke krenu putem redovništva i tako budete uvijek prisutne u Crkvi i našem narodu, a i šire, po cijelome svijetu. Ovih dana će se proglasiti blaženima pet Drinskih mučenica. I to je značajan dokaz koji svjedoči zanos, brigu, vjeru i ljubav i žrtve koje su imale vaše sestre prema Bogu, bratu čovjeku i vašoj Družbi.

Moje i naše čestitke, kao i velika zahvalnost.

don Marjan Demaj

10. rujna 2011.

IZVOR: Iz života za život – Glasilo Provincije Božje providnosti Družbe Kćeri Božje ljubavi, 1/2011., str. 10-12.