I danas je pred nama proslov Ivanova evanđelja. Riječ koja je od vijeka u Bogu i po kojoj je sve stvorenu u punini vremena postaje Utjelovljena Riječ i nastanjuje se među nama.
U trenutku ove naše prolazne i materijalne povijesti Bog postaje čovjekom. Bog se utjelovio, ušatorio, postao jedan od nas. Bog koji je odvjeka i dovijeka, Bog koji je svemoćan i neobuhvatljiv, u jednom trenutku vremena postaj maleno dijete i stavlja se u ruke čovjeku, svom stvorenju. O divnog li povjerenja, o divne li ljubavi!
Ali gle! Čovjek kao čovjek nije spoznao trenutak Božjega pohoda, nije prepoznao tajnu Božjeg povjerenja u njega, nije oćutio Božju ljubav i nježnost, njegovu istinu i milosrđe. Štoviše čovjek je odbacio Boga: „k svojima dođe i njegovi ga ne primiše“. Ova rečenica danas nam svima može biti dobra podloga za ispit savjesti.

Iako je Bog uzeo naše tijelo, toliko se ponizio samo da bi nas otkupio, mi ga nismo bili u stanju prepoznati. Kao amanet svoje ljubavi darovao nam je samog sebe i ostao trajno prisutan u Presvetom Oltarskom sakramentu, no nama ni to nije dosta, lijeni smo doći i potražiti ga, pitati ga za savjet i mišljenje. U svom javnom djelovanju pozvao nas je da živimo po dvjema zapovijedima ljubavi, a mi kao da nismo u stanju u svom bližnjemu prepoznati Boga.

'K svojima dođe i njegovi ga ne primiše' – pitam se kako bi Isus prošao da danas dođe u naše domove? Bismo li ga prepoznali?
Predragi toliku nam je ljubav ostavio naš Otac, mi smo djeca Božja. I svaki od nas koji u Kristu prepozna njegovu veličinu i božanstvo, koji ga prima kao svoga dragog gosta taj postaje dijete Božje. Život s Bogom tako je jednostavan, toliko prožima svaku našu poru postojanja, ali današnjem čovjeku nije zanimljiv. I dok promatramo otajstvo jaslica, tu jednostavnost i prostodušnost, primjećujemo slamu, vola i magarca, pastire i njihova stada, roditelje koji se dive malenom dječaku, te maleno dijete koje svojom jednostavnošću plijeni pozornosti svih. Jednostavno privlači, osvaja cjelokupno čovječanstvo i poziva na mir.

Upravo u Kristovu rođenju otkriva se tajna Božje slobode prema čovjeku. Maleno dijete ovisno je o drugima, u potpunosti je nejako da ikoga zarobi ili prisili na nešto. Čovjek je onaj koji bira želi li doći i vidjeti dijete ili  ne želi. Izbor je na njemu.

Bez obzira na činjenicu što je postao čovjekom nismo ga prepoznali… pokušajmo danas malo bolje pogledati oko sebe i potražiti to maleno Dijete povijeno i skriveno u jaslama. Potražimo ga i primimo ga. U tom činu nismo sami, jer samo Bog, Otac slave, po Duhu koji je u nama, daje nam mudrost u spoznaji, otvara nam oči srca kako bismo prepoznali svu ljepotu i milinu susreta Boga i čovjeka.

Priđimo danas jaslama i potražimo Onoga koji nas ljubi odvjeka, pronađimo ga i zagrlimo ga, primimo ga u svoj dom kako bismo iznova postali prava djeca Božja.

Razmišljanje uz evanđelje 2. nedjelje po Božiću (Iv 1, 1-18)