„Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima“ – ovim riječima počinje današnji ulomak evanđelja. Isus govori svojim učenicima, ali se istovremeno obraća i mnoštvu tj. svima onima koji su ga došli slušati što iz znatiželje i radoznalosti, neki i zbog osuđivanja, a drugi zato što su u njegovom životu prepoznali dosljednost i predanje.
Isus u prvi plan stavlja farizeje i pismoznance, one koji su u narodu cijenjeni i koji su pozvani tumačiti Zakon, poučavati narod, svjedočiti svojim vlastitim životom. No to ne čine. Okrenuli su Zakon u svoju korist, sve čine kako bi se drugima dopali, govore o propisima i pravilima a sami ih se ne drže – žive licemjerno i oholo. Zaboravili su dostojanstvo svog poziva, zaboravili su za kim su pošli, zaboravili su živjeti po istini.

Padaju mi na pamet riječi svetog Franje koji je svojoj braći, kada bi ih slao u svijet, govorio kako stalno trebaju svjedočiti i propovijedati jer na to su pozvani, a ako je potrebno neka to čine i riječima. Na prvi pogled se zapitamo: 'Kako misli propovijedati bez riječi?' No, zastanemo li na tren tada nam je puno jasnije što je sveti Franjo htio reći svojoj braći.

Upravo o tome nam govori i Isus u današnjem evanđelju. Danas imamo toliko onih koji govore i naviještaju, toliko riječi je izgovoreno i kao da sve ostaje na tome. Međutim, danas je vrlo malo onih koji svojim životom naviještaju, tj. koji svjedoče. Koji na autentičan i radikalan način žive svoju blizinu s Kristom. Danas nam nedostaje proroka, onih pravih, istinski koji svojim životom svjedoče Božju blizinu.

Stoga možemo reći kako su ove riječi i danas vrlo aktualne, kao da se nije puno primijenilo od Isusova vremena. Poziv je to koji nas poziva na budnost. Na budnost i otvorenost poticajima Duha Svetoga, te konkretno djelovanje među braćom. Zato nas Isus podsjeća „Jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća“ i „najveći među vama neka vam bude poslužitelj“. Drugim riječima upućen nam je poziv na ljubav koji se jedino i samo može živjeti u služenju drugima. Takva način života vodi nas do poniznosti koja tada otvara vrata krotkosti i potpunog predanja življenju po Božjoj volji. Stoga:

Ne bojmo se biti sluge. Ta i sam je Gospodin postao sluga! (Fil 2,7)

Ne bojmo se služiti. Ta i sam je Gospodin služio i noge prao! (Iv 13,5)

Ne bojmo se biti Njemu slični! Ta na to smo pozvani! (Gal 2,20; Kol 3,3)

Razmišjanje uz evanđelje 31. nedjelje kroz godinu (Mt 23, 1 - 12), god. A