Evanđelje 21. nedjelje kroz godinu započinje pitanjem koje je netko uputio Isusu: „Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?“ Riječ je o pitanju koje vjerojatno mnogo puta, nekako u tajnosti, postavljamo sami sebi. Riječ je o tipično ljudskom pitanju koje u sebi krije napast znati postotak spašenih pomoću kojeg bismo mogli izračunati ulazimo li mi u taj postotak, kolika je vjerojatnost da budemo obuhvaćeni prosjekom onih koji se spašavaju.

Gospodin, koji se nalazi na putu u Jeruzalem, ne odgovara na ovo pitanje ni brojem spašenih ni popisom djela koja vode u vječni život. Gospodin daje samo jednu uputu: „Borite se da uđete na uska vrata…“ Ta uska vrata su Isus sâm, i ući na njih znači slijediti ga, ići za njim, i onda kada se uspinje na Tabor i onda kada se uspinje na Kalvariju. Zna Isus da takav hod nije lagan, zato i kaže: „Borite se“. Hod za Isusom dakle nije neki pasivan hod, njega obilježava borba. A borba je proces koji traje, koji je potrebno započeti svaki dan ispočetka, boriti se biti i ostati Isusov u svem govorenju i djelovanju, u svakom odabiru. Bilo bi lakše znati prosjek spašenih, izračunati vjerojatnost našeg pripadanja tom prosjeku. No život za Isusa nije ni logika ni matematika već ljubav i zato on ne može u nekom trenutku našeg života biti zaokružen, do kraja postignut, „odživljen“ jednom zauvijek. Hod za Isusom trajna je borba, trajno padanje pred napašću ugodnih i širokih staza te uporno oslanjanje na Boga koji daje snagu prolaziti uskim putem.

Molimo danas Gospodina da nam daruje snagu za takvu borbu. Molimo ga da nas oslobodi života zbog kojeg bismo mogli čuti: „Ne znam vas odakle ste!“ Jer na kraju života neće biti dovoljno reći da smo redovito slavili euharistiju, primali sakramente, molili, slušali propovijedi, odlazili na razne duhovne obnove. Jednog dana bit će jedino važno jesmo li se borili biti Božji. Pri tome ne moramo mi izboriti poznanstvo s Bogom, ta on je nas prvi upoznao, zavolio, u dlanove urezao, ali smo pozvani prihvatiti to poznanstvo, potvrditi ga čitavim bićem. Zato će jednog dana biti važno jesmo li u svojoj borbi dopustili Bogu da nas snaži za tu borbu, da nas nahrani svojim tijelom i krvlju te jesmo li njegovim riječima omogućili da prijeđu put od našeg uha preko srca do ruku.

s. Vinka Marović, FDC

Razmišljanje uz evanđelje XXI. nedjelje kroz godinu (Lk 13, 22-30), god. C