Matej. Židov u službi Rimljana. Omražen s obje strane: za jedne izdajica, za druge nevrijedni plaćenik. Nevoljen, vjerojatno i usamljen. Sjedi u carinarnici. Carinarnica je njegov „ured“, ali i njegova sigurnost. Tu on obavlja svoju službu, nečasnu u očima njegovog naroda, koji pod okupacijom rimske vlasti mora davati novac tom istom okupatoru. Kako li je narod osjećao tu nepravdu! A zamisli koliko je samo nepravednih komentara i uvreda Matej dnevno morao slušati. Zato je najbolje mjesto, najsigurnije mjesto bila upravo carinarnica. Tu je sve išlo svojim tijekom.

Sve do jednog dana, dok se na Mateju nije zaustavio Isusov pogled. Taj je pogled u cariniku prepoznao apostola, onoga čije će ime (Matej – hebr. Božji dar) proslavljati Isusa sve do kraja vremena. A ti? Gdje je tvoja carinarnica? Sjediš li ti, kao i Matej, u carinarnici, čekajući da ti drugi vrate ono što su dužni? Da podmire svoje dugove? Patiš li zbog nanesene nepravde? Bojiš li se izaći iz udobnosti koju ti tvoja carinarnica pruža? Ona ti je sigurno mjesto, mjesto koje ti omogućuje udobnost. Što bi te zateklo izvan carinarnice? Možda osude? Možda prijezirni pogledi? Odbacivanje ili nerazumijevanje?
Danas se na tebi zaustavio Isusov pogled. Zove te da pođeš za njim. Izađi iz svoje carinarnice! Kreni za Isusom. On u tebi ne gleda carinika, nego svoga učenika. On te želi za svojim stolom. A kad dođeš za Isusov stol, pa vidiš da i drugi dolaze, vjerojatno iz vlastitih carinarnica, nemoj ih odbaciti. Sjeti se Isusovih riječi: „Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike!“

Razmišljanje uz evanđelje X. nedjelje kroz godinu (Mt 9,9-13); god. A