Svjetlost, tama, istina, zlo, spas, sud, život vječni, propast. Koliko važnih riječi u jednom razgovoru. Gledajući ih ovako, vidimo niz. Svjetlost, istina, spas, život vječni. I drugi: tama, zlo, sud, propast. Može li biti jasniji putokaz od ovog koji kaže da svjetlost vodi u život vječni, a tama u propast? A ipak, Isus sam priča s Nikodemom koji mu je došao kad je pao mrak. Evanđelje ne kaže zašto dolazi Isusu po mraku. Možda se bojao što će reći farizeji, budući da je i sam bio iz farizejske sljedbe. Ne znamo. Ali znamo da danas nije neobično da se neki poslovi obavljaju za mraka. Često se dostave vrše još dok zora nije ni blizu, a tko zna kako pekari rade, ne iznenađuje ga da naš kruh peku još u mrkloj noći. Svi smo se mi kad-tad zatekli i na ulici u mraku. A i u našim životima iskustvo mraka, iskustvo tame je neizbježno. Bila to tama boli, razočaranja, gubitka, ili tama grijeha. Upravo u takvim trenutcima Isus nam ponovno i ponovno progovara svojom riječi. Njegova je riječ živa riječ koja živi u svim našim trenutcima i u svim našim danima i stanjima. Pa tako i u tami. Poziva nas da dođemo k svjetlosti, da dođemo Svjetlu. Tama naših grijeha i pogrješaka uvijek je manja od Isusove svjetlosti. Tama naših grijeha, pogrješaka i laži ne može pobijediti svjetlost istine.

Ovaj odlomak evanđelja je radosna vijest nade, nade koja nam dolazi po Isusu Kristu. Nada je to da postoji bolje, drugačije sutra, da postoji već drugačije danas. „Jer Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.“ To je naša nada. Bog nas ne želi osuditi. Bog šalje svoga Sina da se svijet po njemu spasi. Ne svojim snagama, nego Božjom snagom. Sami se spasiti ne možemo. Vuku nas naša djela tame. Ali idimo k Isusu iz te tame, koliko god da je velika. Kao što su u Mojsijevu zmiju u pustinji imali pogledati oni koje je ujela zmija kako bi preživjeli, tako u Isusa trebaju gledati oni koji su u tami. Isus je lijek. Isus je garancija, jamac Božje ljubavi: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“  Isus nas ne odbacuje kad vidi našu tamu, nego u tu tamu donosi svjetlo. Neumorno nas zove da dođemo na svjetlo. A mi, ne obeshrabrimo se. Gledajmo prema Isusu, gledajmo prema križu jer u križu je naša nada, u križu se očituje koliko nas Bog ljubi.

Razmišljanje uz evanđelje IV. korizmene nedjelje (Iv 3,14-21), god. B