Ljudski život nije ravna crta. On je udubljen i izbočen, ćoškast i zaobljen, ravan pa krivudav. Ukratko, nema kratkog opisa ljudskog života. Ima teških, ali i lakših dana. Ima sunca i oblaka. A isto je tako i onima oko nas, čak i onima koji su nam najteži, koje ne želimo vidjeti ni susresti. Možemo li vjerovati da u nama i u onima oko nas ima miline koje se punina nalazi u Očevom ljubljenom Sinu?

Jasno nam je što riječ znači, ali ako pokušamo malo istražiti značenje riječi milina, jer nas zanima što to Isus ima, naići ćemo na objašnjenje: osjećaj dragosti, ugodnosti, uživanje, ljupkost, draž. Otac kaže da je u njegovom Sinu sva njegova milina, uživanje. Roditeljima to nije strano. Njihova su djeca njihov ponos. Svako je dijete milina svojih roditelja. Isus je milina svog Oca. U njemu je sva milina, punina miline. Ali i mi smo djeca Božja. Evanđelje nas uči da nam je po Isusovom dolasku na svijet dana moć da postanemo djeca Božja. Tako i mi učimo našu djecu: Bog je naš Otac. A što onda? Samo mu je Isus mio? Ima li u nama što od te miline? Malo jasnoće mogu nam ponuditi drugi prijevodi ovog retka, pa i grčki pojam koji stoji u ovoj rečenici, a koji u ovom kontekstu znači „onaj u kojemu sam dobro zadovoljan“. Čudno zvuči na hrvatskom jeziku, ali shvaćamo o čemu je riječ. Isus je onaj koji Bogu donosi zadovoljstvo, On je onaj zbog kojega je Bog zadovoljan. Otac gleda svoje dijete i vidi da je dobro to što gleda. Podsjeća na ono s početka Biblije: „I vidje Bog da je dobro“ (Post 1,31). Događaj Isusovog krštenja to nam objavljuje. Mi smo doista dobili moć da postanemo djeca Božja, premda puno puta ne znamo kako da to budemo. Otac nam zato daje Ljubljenog Sina: „jer Bog je tako ljubio svijet, da je dao svoga jedinorođenoga Sina.“ (Iv 3,16) Isus nam je uzor. On je put kako da budemo prava djeca Božja. On nam je pomoćnik. Svu draž i ljupkost od njega trebamo naučiti. Ne znači to ni blagi smiješak, ni pobožno klečanje, ni govor u povišenim ali tihim tonovima. Isusova draž i ljupkost, njegova milina ide u susret svakom čovjeku, susreće svaki pogled, oslonac je svakom nemoćniku, podrška zalutalomu, topli zagrljaj onom odbačenom. Isusova draž i ljupkost, njegova milina ne priklanja se moćnima, nije sebična, niti bira društvo podobnih. On je kao sunce koje grije svaki otok, koliko god da se nalazi daleko od obale. Takva nam milina treba.

Možda se, gledajući ljude, kaže da nitko nije otok, ali naš je život moguće prispodobiti jednom otočiću. Njega briju vjetrovi, valovi ga udaraju i sol peče po njegovim stazama. Kuha se ili smrzava u vodi ovisno o vremenskim prilikama. Ipak, i takav otočić ima svoje ljepote, svoje uvalice, svoje vrhunce, krošnje drveća i miris mora. Čuje se šum valova i duša se skupa s vodom ljuljuška i ozdravlja. Ima on svoju milinu. Ima ju i svatko od nas. A neka nas Ljubljeni, u kojemu je jedinom sva milina Očeva, nauči kako da jedni u drugima prepoznajemo draž i ljupkost, pa da Otac i u nama nađe zadovoljstvo.

Razmišljanje uz evanđelje Nedjelje Krštenja Gospodinova (Lk 3,15-16.21-22), god. C

Foto: Unsplash (Zac Durant)