U današnjem ulomku Matejeva evanđelja čitamo kako je neki domaći posadio vinograd, obradio ga, iskopao tijesak, podigao kulu te uredan i njegovan vinograd iznajmio vinogradarima – i otputovao.
Nalazimo se u predivnom godišnjem dobu – jeseni, koja na svakom uglu otkriva svoje bogatstvo plodova i raskoš boja. Berba grožđa jedna je od predivnih jesenskih događanja, koja su upravo u tijeku po mnogim vinogradima. Tko je ikada imao vinograd, zna da vinograd traži slugu, a ne gospodara. Održavanje vinograda zahtjeva predani, tih, mukotrpni i samozatajni rad.
Domaćin iz današnje prispodobe, prvo je zasadio vinograd, potom je učinio sve što je mogao kako bi vinogradarima olakšao brigu za održavanje vinograda. Prije svega podigao je ogradu kako bi vinograd zaštitio od neželjenih gostiju, potom je iskopao tijesak tj. pripremio prešu kako bi vinogradarima olakšao berbu, izgradio je i kulu, na kraju pronašao vinogradare i predao im vinograd. Rekli bismo na sve je mislio.
 Kada je došlo vrijeme berbe poslao je sluge da uzmu njegov urod, međutim vinogradari se urotiše protiv slugu i domaćina, do te mjere da su mu i sina ubili. O nesretnih li vinogradara.
  Isus se često služio prispodobama kako bi svojim slušateljima na jednostavan i razumljiv način otkrio ljepotu i vrijednosti Božjega kraljevstva. U Novom zavjetu sve ukupno ima oko četrdesetak prispodoba. U ovoj Isus govori o Bogu koji je sve stvorio, postavio u savršen red i predao čovjeku na upravljanje. Nažalost – vinogradari su primili predivan vinograd na uzdržavanje, međutim pobijedila je oholost, samodostatnost i pohlepa, koja je poslije urodila ubojstvom. Slika je to grijeha koji uvijek za sobom povlači druge grijehe, jer nikada ne dolazi sam. Slika domaćina koji je otputovao je slika Božjeg pouzdanja u čovjeka da će predano i savjesno ispuniti svoj zadatak koji mu je sam Bog povjerio.
Često puta i sami živimo kao da Boga nema, kao da je odsutan ili daleki Boga. Bog je sve stvorio, sve uzdržava i svime upravlja. Sa svakim od nas Bog ima plan koji smo pozvani ostvariti za boljitak svoje zajednice, u konačnici i sebe samih. No tu do izražaja dolazi ljudska sloboda. Kao i u pogledu vinogradara iz današnje prispodobe. Jedina stvarnost pred kojom je Bog nemoćan je naša slobodna odluka. A slobodni smo tek kada činimo dobro, kada ispunjavamo Božji plan. Velika je to tajna, jer je suprotna ljudskoj logici razmišljanja.
  Zapitajmo se danas: Gdje je moj Bog? Živim li kao da Boga nema? Kao da nikada neću položiti račun o svem onome što sam učinio, ali i o onome što sam mogao učiniti, a nisam, štoviše svjesno sam prekršio.
Bog nas toliko ljubi da misli na svaku sitnicu. Na nama je da u slobodi svoga srca izaberemo dobro, a ne zlo jer to je jedni put koji će nas dovesti do dobrih plodova. Pa kada vinogradar dođe po urod da nas pronađe raširenih ruku ispunjenih dobrim djelima. Nemojmo se ponašati kao da Boga nema, kao da je otputovao.

Razmišljanje uz evanđelje 27. nedjelje kroz godinu (Mt 21, 33-43); god. A