Homilija novomeškog biskupa Andreja Sajeta na središnjoj svečanosti u godini Drinskih mučenica

Dragi hodočasnici, braćo i sestre u Kristu!

Na blagdan Marije Pomoćnice kršćana okupili smo se u Žužemberku. Današnji nas blagdan svake godine iznova poziva da pogledamo prema nebeskoj Majci i u njoj pronađemo utjehu, hrabrost i nadahnuće za naš život u vjeri. Blagdan koji Crkva slavi 24. svibnja nastao je kao odgovor na kušnje kršćana u vremenu nevolje, osobito u razdoblju turskoga jarma i kasnije tijekom napoleonskih ratova. Danas ga slavimo kao dan kada se kao Crkva ponovno predajemo Mariji, Majci Crkve, Pomoćnici u nevoljama, Zaštitnici pozvanih i Tješiteljici mučenika.

Danas nam, uz blagdan, pred oči dolaze i Drinske mučenice – blažene sestre iz Družbe Kćeri Božje ljubavi: Slovenke Krizina Bojanc (1885.–1941.) i Antonija Fabjan (1907.–1941.), Austrijanka Berchmana Leidenix (1865.–1941.), Hrvatica Jula Ivanišević (1893.–1941.) i Mađarica Bernadeta Banja (1912.–1941.). Među njima posebno spominjemo naše sunarodnjakinje, Slovenke – Krizinu iz Zbura i Antoniju iz Malog Lipja, koje su zajedno sa svojim redovničkim sestrama u prosincu 1941. u Goraždu u Bosni postale žrtve ratne okrutnosti i mržnje prema vjeri.

Ubijene su jer nisu htjele zanijekati posvećenje Bogu i jer nisu popustile pred nasiljem. Umrle su mučeničkom smrću – s molitvom na usnama i Marijinim imenom u srcu. Njihova smrt nije bila kraj, nego je postala početak novoga života. One su uzor i svjedokinje Isusa za naše vrijeme. Postale su živi most među ljudima različitih naroda i vjeroispovijesti – katolkinje koje su umrle na području današnje Bosne i Hercegovine, u većinski muslimanskom društvu, ali sa srcem otvorenim za sve.

Na središnjoj svečanosti u godini posvećenoj Drinskim mučenicama i na ovaj veliki Marijin blagdan, kada se vjernici diljem svijeta utječu njoj kao moćnoj zagovornici, prati nas Božja riječ koja nam otkriva kako Bog po Mariji i po svojim svetim ženama i muškarcima u povijesti spasenja poziva na suradnju u svom naumu.

U knjizi Otkrivenja čitamo o velikom znaku na nebu: o ženi obasjanoj suncem, s mjesecom pod nogama i s vijencem od dvanaest zvijezda na glavi (Otk 12,1.3.7–12.7). Viđenje žene na nebu, koju je Crkva oduvijek shvaćala kao sliku Marije i sliku Crkve, podsjeća nas da je svaki istinski Božji sluga ili službenica, koji se bore protiv zla, u Marijinoj školi.

Drinske mučenice bile su takve žene: pozvane roditi Krista svijetu, ne po tijelu, nego po ljubavi, milosrđu i vjernosti Bogu, i to u najmračnijim vremenima Drugog svjetskog rata. Kada su ih neprijatelji Boga i Crkve htjeli poniziti i slomiti, radije su izabrale smrt nego da prekrše svoje redovničke zavjete. Po mučeništvu su postale žive svjedokinje evanđelja.

Čitanje iz Pavlove poslanice Galaćanima (4,4–7) govori nam kako nas je Bog u punini vremena po Sinu otkupio i pozvao u sinovstvo, da možemo klicati: »Abba, Oče!« To sinovstvo nije nešto samo po sebi razumljivo, već je plod Božje milosti koja poziva na odgovor. Tu nas Drinske mučenice poučavaju što znači odgovoriti na taj poziv – vjerom, vjernošću, molitvom i životom darivanja.

Evanđelje o Kani Galilejskoj (Iv 2,1–11) vodi nas k Mariji kao ženi vjere, koja prva primjećuje nevolju drugih i ima povjerenje u Isusa: »Što god vam rekne, učinite!« Marija nije samo pouzdana zagovornica, već i duhovna voditeljica: vodi nas k Isusu i uči nas poslušnosti Njegovoj riječi. U tim riječima je cijela bit kršćanskoga života, a i duhovni put Drinskih mučenica: činiti ono što Isus zapovijeda – pa makar to i koštalo.

Draga braćo i sestre! Danas, na današnji Marijin blagdan, razmišljamo o njezinu životu i o primjeru blaženih Drinskih mučenica.

U svijetu gdje rastu nasilje, relativizam i ravnodušnost, pozvani smo na svetost – ne nužno na mučeništvo krvlju, ali na svakodnevno darivanje, na vjernost u malim stvarima, na hrabrost da u pravom trenutku progovorimo, svjedočimo i ljubimo.

Marija Pomoćnica nas ne odvodi od borbe, nego nas prati usred borbe – poput žene iz Otkrivenja. Ona je s nama kada smo napadnuti, kada nam se čini da zlo pobjeđuje. Ali na kraju Krist pobjeđuje. Pobjedu života okusile su i Drinske mučenice – ne snagom oružja, nego snagom vjere.

Ovih dana, kada na čelu Crkve pozdravljamo novoga papu Lava XIV., čujemo njegov poziv na produbljenje vjere, veću otvorenost i gradnju mostova među narodima, među vjerama, između svijeta i Boga. Blažene Drinske mučenice bile su upravo to: most među kulturama, most između ženstvenosti i duhovne snage, most između zemaljske nemoći i nebeske pobjede.

I mi smo na to pozvani. Nije riječ o tome da bježimo od kušnji, nego da usred njih svjedočimo, molimo, ljubimo i radimo za mir. Vjernici, u vama je snaga koja je snaga svetaca: snaga molitve, snaga vjernosti, snaga svakodnevnoga svjedočenja u bračnom, obiteljskom, redovničkom i svećeničkom životu.

Drage redovnice, možda vam se ponekad čini da je vaš put previše tih, možda čak i neprimjetan – ali upravo u toj tišini raste svetost, kao što je rasla kod sestara koje nisu bile misionarke s pozornice, već po žrtvovanju, njezi bolesnih, brizi za djecu i po nepokolebljivoj vjeri.

Dragi svećenici, budite pastiri koji ne bježe kad dođe vuk, već ostaju uz svoj narod. Mučenice su voljele Crkvu i svećenike. Kad su odlazile u smrt, molile su za biskupa i svećenike. Neka i danas njihov zagovor učvrsti vaš poziv i predanost naviještanju evanđelja.

I vi, dragi vjernici! Neka vam Marija bude oslonac i izvor nadahnuća i hrabrosti. U njoj je nada. Ona je ta koja će se pobrinuti da u vašem životu ne ponestane vina radosti. Recite Kristu svoje nevolje i povjerite se Mariji, kao što su to učinile naše Mučenice.

Neka ovo hodočašće bude i hodočašće srca. Možda nećemo doslovno dati svoj život kao Drinske mučenice, ali svaki dan iznova možemo darovati svoje vrijeme, svoju molitvu, svoju dobrotu – i time postajemo živi svjedoci evanđelja. Ujedinimo se u molitvi Bogu i za nova duhovna zvanja.

Završavam riječima pape Lava XIV., koji nas u jednom od prvih obraćanja poziva: »Vratimo se korijenima vjere, ne da bismo bježali u prošlost, nego da bismo išli naprijed, dublje i više – gradeći mostove tamo gdje svijet vidi samo zidove.«

Drinske mučenice gradile su mostove – između ženstvenosti i odlučnosti, između Božjeg poziva i vjernosti, između zemlje i neba. Neka budu i nama nadahnuće da postanemo »most Božje ljubavi« u svijetu koji čezne za istinom, mirom i nadom.

Neka vas prati Marija Pomoćnica kršćana, kraljica mučenika i majka Crkve, i zagovor blaženih Drinskih mučenica! Amen.
 

Žužemberk, blagdan Marije Pomoćnice kršćana, 24. svibnja 2025. u 18.00 sati