I danas smo s Isusom koji govori na gori. Ide još dublje negoli prošle nedjelje. Zadire u naša htijenja, u ono čega nam je puno srce. Podsjeća nas na riječi mudrog Siraha: „Gospodin zna svako djelo čovječje.“ Drugim riječima, ako čovjeka i prevariš nekim izvanjskim djelom ili pak čovjek ranjenog srca ne prepozna dobrotu koju krije tvoje djelo, ipak Gospodin vidi.

Svima nam je jasno kako postoje stvari koje gledamo, a ne želimo da drugi znaju da ih gledamo; postoje stvari koje radimo, ali ne želimo da drugi znaju što radimo; postoje stvari koje o drugima mislimo, ali ne želimo da oni znaju da to o njima mislimo. Pa preispitajmo se malo ako smo se i u čemu od ovoga našli. Važno nam je da to drugi ne znaju i ne vide, ali kao da često nije važno vidi li to Bog. Jer ako ne vidi nitko drugi, lako ćemo s Bogom. Dobro je ako su te stvari koje želimo držati skrivene radi viših motiva dobre, no znamo, često skrivamo ono što to baš i nije.

Javlja se, dakle, strah od toga što drugi vide, a ne od toga što Gospodin pronalazi u mom srcu. Češće se ispričavamo što ne krademo kao ostali, ne ubijamo, ne varamo svoje supružnike, nismo prekršili nijedno obećanje, niti ženidbeno, niti svećeničko, niti redovničko; ne psujemo Boga i svetce; nismo rekli na usta ono loše što mislimo o drugima. Lijepo je to sve nabrojano, ali Isus govori o tome što ne smijemo imati niti u primisli. Primjerice, pričamo o drugima što je u vezi njih loše pod izlikom dobre namjere, dvosmisleno govorimo, prepisujemo na ispitima, gdje se može potegnemo automobilom, ponekad radi vlastite mašte pustimo kakav film ili gledamo slike, zadatke obavljamo iz dužnosti. Uglavnom, kad možemo, koristimo prigode da se „malo opustimo“. I to Gospodin, nažalost, gleda i vidi i o tome progovara da nam ne treba biti niti u primisli, niti da se dovedemo u situacije gdje pregovaramo s grijehom.

Današnje evanđelje utjeha je onima koji razvijaju raspoloženje srca prema dobrim djelima koja naizvana čine te ga odgajaju prema radikalnom principu kojega danas Isus jasno donosi. To je razlog za radost jer Gospodin zaista vidi sve pa i kada te okolina promatra pod vidom onoga što sami skrivaju u svojoj nutrini te i tvoja djela mjere po svojima iako su ispunjena dobrim motivima, pravednošću i iskrenošću srca.

Bilo bi dobro dok danas razmatramo Isusove riječi upućene svakome od nas ne razmišljati o granicama do kojih mi je ići da ne bih bio kao gori od mene. Još sam i dobar kakvi su drugi. Radije mislimo o tome kako uživati u zemlji ljubavi, pravde, dobra bez potrebe ispitivanja granice grijeha. Bilo bi dobro razmišljati kako je lijepo boraviti u zakonu Gospodnjem i prema njemu se ravnati.

Razmišljanje uz evanđelje VI. nedjelje kroz godinu (Mt 5, 17-37), god. A