Nakon trostruke izdaje Velikog petka i skrivanja od Židova iza zatvorenih vrata, pratimo Petra koji se vraća na posao u kojem je dobar i spretan, u kojem mu je sve poznato i sigurno. Međutim, ne nailazi na mir koji donosi dobro obavljen posao, niti na pouzdanje da će život biti ponovno onakav kakav je bio prije nego je susreo Isusa. Naprotiv, opet je u istoj situaciji u kojoj se našao kada su se prvi puta susreli.

Petru se otvara prilika da ponovno susretne Gospodina, na isti način kao i prije tri godine, u istim uvjetima i s istom sviješću da je grješan čovjek. Petar prvi zaranja u jezero, prvi trči, prvi od učenika daje do znanja da čezne za susretom s Gospodinom. I upravo u tom susretu Krist mu pruža priliku da se iskupi za svoju izdaju. Kao što je tri puta zatajio Isusa sada mu tri puta može reći da ga voli, i tako liječi rane koje je sam sebi grijehom zadao. To iskustvo očvrsnulo ga je u odnosu s Kristom, a Krist mu nije zanijekao povjerenje, nego ga ohrabruje da je on i dalje pastir stada koje mu je povjereno.

Neka nas Petrova poniznost danas ohrabri u spoznaji da nijedna situacija u kojoj se nađemo niti grijeh koji počinimo ne označava kraj, da Isus uvijek dolazi nama u susret i da nam uvijek nudi priliku da okajemo svoje grijehe, da olakšamo svoje muke koje su tim grijehom ušle u naš život, i da smo, bez obzira na slabosti i padove, mi ti koji smo ljubljeni i koji imamo milost ljubav uzvratiti ljubavlju.

U ove dane kada iščekujemo izbor novog Pape ne zaboravimo moliti za svjetlo Duha Svetoga u izboru, ali i za milost i snagu onom koji će doći kao namjesnik svetog Petra da bude Papa koji će uvijek spremno moći reći „Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.“

Razmišljanje uz evanđeoski ulomak III. vazmene nedjelje (Iv 21,1-19), god. C