Molitvom Večernje, u ponedjeljak, 3. travnja 2017. u Duhovnom centru u Granešini, započeli smo i VIII. formacijski susret Suradnika Božje ljubavi u ovoj pastoralnoj godini. Susretu je nazočilo 22 suradnika i volontera, uz duhovnu voditeljicu s. Danijelu Koprek FDC.

Susret je započeo molitvom Večernje koju su predmolili s. Danijela i naš gost o. Antonio Čirko.

Gost-predavač bio je o. Antonio Mario Čirko, karmeličanin, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama. S nama je podijelio svoja razmišljanja na temu apostolata laika u Crkvi. Uz više primjera iz života svetaca naveo je i primjere iz vlastitoga života posvjedočivši Božju prisutnost, brigu i ljubav u malim stvarima i događajima u svojemu životu.

Prepoznavati Božje djelovanje i njegovu nazočnost u vlastitom životu znači osvjedočiti se da u kršćanstvu ne postoji nemoguće. Od svijeta se razlikujemo ne po onome što činimo, nego sve ono što uobičajeno, svakodnevno činimo, činimo u predanju Bogu. Radeći tako svoje uobičajene poslove mogu raditi na promjeni sebe i svijeta. „Što je duša tijelu to su kršćani svijetu“, naglasio je o. Antonio.

Što bi laici trebali činiti u apostolatu? Odgovarajući na to pitanje o. Antonio je rekao da je potrebno biti neopterećen budućnošću, što znači da je potrebno živjeti sadašnji trenutak, biti zajedno, jedni za druge po primjeru Isusa Krista i apostola. Potpuno otvorenog i predanog srca iskusiti zajedništvo iz čega onda proizlazi i preuzimanje odgovornosti za služenje – imati otvorene oči za potrebe drugih, ne prolaziti nezamjećujući potrebe naših bližnjih, a i potrebe svijeta, po primjeru Majke Franziske u sadašnjem vremenu – biti moderna Majka Franziska, zaključio je o. Antonio.

Zajednštvo se očituje u služenju, a ono će biti učinkovito ukoliko bude zalijevano molitvom, dogovorima, razgovorima, promišljanjima..., jer postoji vrijeme za molitvu, vrijeme za razgovor, vrijeme za djelovanje... Ako ova djelovanja donose mir, spokoj, radost i ljubav onda u tome prepoznjemo Božju volju.

Prije svega potrebno je zapitati se: jesam li navjestitelj u svojoj obitelji, što moji ukućani 'upijajaju' od mene, kakav im dajem primjer, jesam li duhovno zreo, rastem li u spoznavanju Boga, prepoznajem li krizu kao milosni trenutak promjene i rasta...?

Suradnici Božje ljubavi, zajedno sa s. Danijelom, srdačno su zahvalili o. Antoniju na dijeljnju promišljanja o mjestu i apostolatu laika u Crkvi, a naročito na iznesenim osobnim primjerima koji su nam potrebni, često više nego predavanja i govori, i koji nam otvaraju oči za opažanje Božje prisutnosti u našim životima.