Današnji tekst donosi dva velika Isusova čuda. U nekim će se crkvama čitati samo ozdravljenje Jairove kćeri, no puni tekst sadrži i ozdravljenje žene koje je dvanaest godina bolovala od krvarenja.

Nadstojnik sinagoge Jair pada Isusu pred noge i usrdno ga moli da mu, stavljajući na nju ruke, ozdravi kćerkicu koja je na umoru. A žena koja je razdala sve svoje ne bi li ozdravila potajno se u silnoj gužvi dotiče Isusove haljine vjerujući da će sam dodir biti dovoljan da je ozdravi. I Jair i ova žena čvrsto vjeruju da je Isusov dodir dovoljan da ozdravi i da vrati u život. Ne traže od Isusa ništa drugo nego njegov dodir. Prije nego Isus dotakne njegovu kćer, Jair dodiruje Isusa svojom vjerom. Jairov vapaj i vjera diraju Isusa, te on polazi u susret djevojci iako je ona u međuvremenu već umrla. Jair ga ište otvoreno, a žena kriomice jer ju je strah da će je potjerati spaze li da se nečista želi dotaći Isusa. Njezina je vjera toliko silna da je i potajni dodir takve vjere dovoljan da tu ženu Isus ozdravi. I Jairi i žena dobivaju kako su vjerovali. Ženi koja je razdala sve samo da bi ostala bez ičega Isus vraća zdravlje i život, tj. sudjelovanje u redovitom tijeku života i u bogoslužju iz kojih je zbog krvarenja bila izbačena. Njoj, prestravljenom jer je Isus otkrio njezin iscjeljujući ali protuzakoniti i skroviti pokušaj kaže: „Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!“ Jairu je kćer vratio u život primajući je za ruku i obraćajući joj se riječima: „Djevojko! zapovijedam ti, ustani!“ Isus se time očitovao kao onaj kojemu se i život i smrt pokoravaju, a ne samo vjetar, more i zlodusi. Uočimo da tu ispaćenu i od svih odbačenu ženu oslovljava s „Kćeri“, a kći s „Djevojko“. Obje su bile okrutno i temeljito izbačene iz života, svaka na različitoj razini. Dodir s Isusom obje vraća u život, svaku na onoj razini života iz kojeg je bila izbačena.

Ovo Evanđelje svjedoči nam da je dodir s Isusom i za nas ključan kako bismo živjeli život u punini. Iz mnogih smo dimenzija života izbačeni bilo od drugih, bilo zbog ljudskih obzira i propisa, bilo zbog naše obeshrabrenosti i strahova, bilo zbog naših ili tuđih grijeha koji su nas učinili teško bolesnima, krvarećima i izoliranima ili nas usmrtili u nekim dimenzijama našega bića. Osobito je odnos s Bogom lako usmrtiti ohološću, grijesima, zabludama, idolopoklonstvom, lijenošću, mlakošću, besplodnom i farizejskom pobožnošću…

No Isusov dodir s našom dubokom vjerom ima snagu sve to promijeniti. Sve što je umrlo, ugušeno, uspavano, krvareće, vapijuće, beznadno, pokradeno, oteto, rasprodano Isus može obnoviti i vratiti nam puninu života. Isusov dodir potaknut čvrstom vjerom i dodir koji susreće čvrstu vjeru doista vraća u život. Kroz takve dodire s Isusom i u svojemu životu spoznajemo tko je Isus (za nas), i tko smo mi za Isusa. Današnje nam evanđelje to snažno svjedoči i poziva nas da dubokom vjerom vapijemo Isusu da i nas dotakne i oživi sve kroz što iz nas otječe život i sve što je u nama mrtvo.

Razmišljanje uz Evanđelje XIII. nedjelje kroz godinu (Mk 5, 21-43)