Teško je danas u vrevi informacija, u mnoštvu različitih ponuda, u šarenilu boja i mnoštvu glasova čuti što mi to Gospodin govori. A Gospodin je svaki dan s tobom. On ne može napustiti djelo svojih ruku. Jedini koji na tom putu može zalutati ili zatajiti si ti sam. Sreća je naša upravo u tome što Gospodin ne odustaje od nas bez obzira na činjenicu što mi s vremena na vrijeme zaboravimo na njega i okrenemo mu leđa.

Upravo nas ovo vrijeme došašća potiče da smirimo svijet oko sebe i u sebi, da maknemo sve ono što nas priječi u komunikaciji s Bogom. Vrijeme došašća je vrijeme iščekivanja, vrijeme čežnje za Bogom. Osim što se prisjećamo Kristova prvog dolaska na zemlju i rođenja u Betlehemu, pripremamo se i za njegov drugi dolazak. Taj dolazak je vrlo tajnovit jer ne znamo ni dana i časa. A kod Gospodina 'jedan je dan kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan'.

To je samo znak koliko smo mi ljudi uvjetovani ne samo vremenom i prostorom, već i svojom spoznajom i svime onim preko čijih granica ne možemo prijeći. Zato je vrijeme došašća idealno vrijeme kada možemo zastati nad sobom, svojim životom, poslom, mogućnostima, granicama i svime onim što nas opterećuje ili pak veseli. Jer sve smo mi to. Kako bismo poslušali Gospodina moramo stvoriti preduvjete oko sebe, te u konačnici otvoriti vrata svoga srca kako bi sam Gospodina i Gospodar života bio našim dragim gostom. Nemojmo se stidjeti onoga što jesmo, jer u konačnici takve nas je Gospodin htio, takve nam je zamislio i stvorio. Na nama je samo dopustiti mu da uđe u naš život. Vrlo jednostavno. Zar ne?

U tome trenutku sve dolazi na svoje mjesto. Gospodin nam daje mir, obećava nam spasenje tj. život vječni. Takav život omogućuje suživot ljubavi i vjernosti, jer vjernost, ništa drugo doli ljubav u vremenu, tj. dok ima ljubavi ima i vjernosti. Nadalje pravda i mir će se zagrliti. Pravednost je jedna od stožernih kreposti koja resi čovjeka koji poštuje prava druge osobe i svakome daje što mu pripada. To nije uvijek lako, znamo iz vlastitog iskustva, štoviše često puta izostane mir. Kada Gospodina stavimo na prvo mjesto u životu tada dobivamo sreću, naša djela su blagoslovljena, zemlja daje urod svoj, pravda i mir dio su naše stvarnosti, a tko i stvarnosti ljudi oko nas.

Teško je danas biti drugačiji od drugih, poslušati Gospodina i živjeti po njegovoj Riječi. Međutim to je jedini sigurni put spasenja. Neka nam ovo vrijeme došašća priprave za rođenje našega Spasitelj bude vrijeme u kojem ćemo na dublji način promisliti o vlastitom spasenju no to ne možemo ukoliko ne poslušamo Gospodina. Dopustimo Gospodinu da nam progovori, otvorimo svoja srca i poslušajmo njegove riječi.

Razmišljanje uz evanđelje 2. nedjelje došašća (Mk 1, 1-8); god. B