U litrugiji riječi XI. nedjelje kroz godinu susrećemo se s izvješćem o Isusovom neobičnom djelovanju u običnosti svakodnevica u gradovima i selima Galileje. Prethodne dvije nedjelje slušali smo o čudu fizičkog ozdravljenja i o čudu uskrsnuća, a današnje nam evanđelje progovara o novom čudu - čudu nutarnjega ozdravljenja koje je povezano s oproštenjem grijeha. Upravo je to bio smisao Isusova dolaska, njegova utjelovljenja u ovaj svijet - osloboditi čovjeka i svijet od grijeha, otkupiti nas i spasiti.

Evanđeoski ulomak današnje nedjelje progovara o Isusovu odnosu prema grešnicima. Izvješće započinje vrlo jednostavnom rečenicom: U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Dakle, Isus je, ne samo susretao ljude na putu, u sinagogi, izvan grada, kraj mora ili na trgovima, štoviše, on je zalazio u kuće, odazivao se pozivu ljudi da pohodi njihov dom, da bude njihov gost. Situaciju za stolom u farizejevoj kući prekida dolazak jede žene i to grešnice.

Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
Poznato nam je da se farizeji nisu družili s grešnicima. Odvajali su se od svih onih koji su bili tako nazivani. Zato se s pravom pitamo: Odakle onda javna grešnica u kući jednoga farizeja? U ono doba vrata domaćina-farizeja bila su otvorena za vrijeme objeda. S domaćinom su za stolom sjedili njegovi gosti, a uokolo su mogli stajati ili sjediti svi ostali. Ostali su dolazili da vide gosta i da čuju što on govori. Mnogi su siromašni dolazili i u nadi da će naći koji zalogaj hrane. Tako je i ova neimenovana žena toga dana došla u kuću farizeja. Vjerujemo da je došla jer je čula za Isusa i njegova djela ozdravljena, hranjenja, uskrišenja ljudi. I ona je imala svoje duboke potrebe da ga vidi izbliza, da ga čuje i izmoli utjehu za svoj život. Čim je ušla u kuću, bez ijedne riječi, stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.

Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.
Dok žena pristupa Isusu i započinje svoje djelo, istovremeno Šimun ništa ne govori nego u sebi promišlja: »Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« Dolazak ove žene i njezin stil ponašanja, a Isusovo ne uzmicanje od nje rađaju sumnju u Šimunu. Kad je vidio da Isus dopušta grešnici da ga se dotakne, odmah je znao da on nije prorok. Prema njegovu očekivanju iščekivani Mesija bi trebao odgovarati stilu života i ponašanja farizeja - on treba biti vjerni izvršavatelj Tore i propisa. Zapravo je Šimun ograničio Boga na sliku čovjeka, na već unaprijed zadane ljudske forme. Zato slijedi Isusov istup.

Šimune, imam ti nešto reći.
Isus je prozreo Šimunove misli. Stoga želi razjasniti njegove nejasnoće, ogorčenja i zgražavanja. Svoje objašanjavanje počinje pričom o dva dužnika kojima je vjerovnik oprostio. Zatim mu postavlja pitanje: Koji će ga dakle od njih više ljubiti? Šimun odgovara: Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio. Isus potvrđuje Šimunu da je dobro odgovorio, da je dobro prosudio. Ali ga želi, postupnom pedagogijom, odvesti malo dalje u razmišljanju i poimanju. U drugome dijelu odgovora Isus mu svraća pažnu na ženu: Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona... Polagano uspoređuje ženino ponašanje s njegovim ponašanjem. Isus mu ukazuje njegove propuste. Žena grešnica je Isusu iskazala više časti, negoli domaćin koji nije izrazio uobičajenu dobrodošlicu. Osim toga, grešnica je Isusu iskazala ljubav. Gospodin Isus ukazuje Šimunu istinu o njemu samome, razotkriva njegove propuste, ali ga ne prekorava i ne izvrgava sramoćenju, nego ga želi dovesti da spoznaje vlastitih manjkavosti i propusta kako bi preko njih omekšao svoje srce, ispunio ga blagošću i dobrohotnošću. Nakon razgovora sa Šimunom Isus se obraća ženi.

A ženi reče: Oprošteni su ti grijesi. (...) Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!
Svi koji su se našli u Šimunovoj kući pitali su se i premišljali: Tko je ovaj da i grijehe oprašta? Taj koji oprašta grijehe je Bog. Jer nitko ni ne može optustiti grijehe doli Bog, a grijeh i postoji samo pred Bogom. Kome je oprošteno taj je spašen. Oproštenje je moguće samo ako imamo vjeru da nam može biti oprošteno, a vjera je dar, uliveni dar. Po vjeri i u vjeri znamo da se imamo na koga osloniti, imamo u komu nači uoprište života, imamo se komu obratiti. S vjerom i u vjeri molimo oproštenje i primamo oslobođenje.

Gospodine Isuse, hvala ti za primjer Šimuna i žene grešnice. Molimo te omekšaj naša srca za dobrohotan pogled prema bližnjima, oraspoloži nas i ohrabri za iskreno pokajanje i ispovijed, očisti naša srca od sebičnosti i zatvorenosti.

s. M. Tea Barnjak, FDC

Razmišljanje uz evanđelje XI. nedjelje kroz godinu (Lk 7,36-8,3), god. C.