„Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ Ovim riječima završava odlomak današnjeg evanđelja u kojima se krije i razlog zašto bismo trebali činiti sve ono navedeno prije toga, okrenuti drugi obraz, prepustiti i gornju haljinu, poći milju više od traženog, ljubiti neprijatelje, moliti za progonitelje. Što to zapravo znači ne opirati se zlu? Trebamo li samo dopustiti da nam drugi čine zlo jer mogu, znači li to da popuštamo zlu, da mu dopuštamo da se širi?

Upravo suprotno, ne smijemo dopuštati širenje zla tako da uzvraćamo istom mjerom, „oko za oko, zub za zub.“ Zato pred očima moramo imati Oca, koji daje da „sunce izlazi i zlima i dobrima“, premda bismo ponekad htjeli da pravda odmah stupi na snagu i onaj koji čini zlo, za njega i odgovara. Naravno, posljedice činjenja zla ostaju, međutim, važno je također da osoba koja čini zlo nauči iz svojih čina lekciju, spozna svoje grijehe i za njih se pokaje. Osvetom i uzvraćanjem istom mjerom pak nećemo postići ovaj cilj, a i sama Biblija nas uči kako srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.

Dakle, ono što nas evanđelje danas uči jest da trebamo poslušati Isusa kada kaže da se ne opiremo Zlomu, da se ne spuštamo na tu razinu, nego da slijedimo primjer Boga koji je dobar i zlima i dobrima, i pravednicima i nepravednicima. U današnjem svijetu potrebno je kršćana koji svjedoče životom i primjerom, od kojih se, samo gledajući njihove živote, može otkriti Isusova poruka koja se duboko u njima ukorijenila i donosi plodove. Samo tako moći ćemo biti autentični navjestitelji Radosne vijesti, koji se trude biti savršeni kao što je savršen Otac nebeski.

Razmišljenje uz evanđelje VI. nedjelje kroz godinnu (MT 5, 38-48); god. A.