I kad smo mislili da nas je Isus dovoljno šokirao prošle nedjelje proglašujući blaženima gladne, tužne i oklevetane, on i dalje nastavlja obraćajući se onima koji slušaju. (usp. Lk 6, 27)

U podlozi riječi slušati hebrejska je riječ Sh'ma koja više nego slušanje zvuka ušima znači prihvaćanje srcem onoga što se govori: pretakanje slušanoga u događaj, čin. Isus govori onima koji su spremni primiti u srce ovo što će reći. Štoviše, upozorava i najavljuje da je ono što će izgovoriti ozbiljno i šokantno otkrivajući tako svoje razumijevanje opiranju današnjim riječima i vlastitu muku što mora priopćiti hranu tešku za probaviti.

Ljubite neprijatelje, dobro činite mrziteljima, blagoslivljajte svoje klevetnike, molite za svoje zlostavljače – teško za slušati, a kamoli srcem pristati jer kako se ne sjetiti s osjećajem uznemirenosti, gorčine, straha, onoga s kime možda svakog dana proživljavaš torturu i mučenje, što jezikom, što svađom, što nasiljem? Čitajući evanđeoski tekst, uplakani smo, gladni i oklevetani, često krivo shvaćeni i uznemiruje nas što Isus od nas danas traži naizgled nemoguće.

No, ako netko govori iz svoga iskustva, onda to Isus zasigurno čini. Sve, što god je učinio, svaki dan, bilo je u fokusu najelitnijih slojeva tadašnjeg društva, trn u oku, hodajuća meta prosuđivanja koju su samo vrebali neugodnim pitanjima i smicalicama. Usprkos tome, odgovarao je na njihove smicalice uljudno, ljubio sve, ozdravljao, spašavao, tješio, a vratilo mu se mržnjom, pogrdom, najgorim nasiljem i smrtnom kaznom inače propisanom za kriminalce u društvu. I što je učinio? U trenu kad smo mislili da će vikati od bola najgore pogrde onima koji mu zlo čine, u trenutku prikovanosti našim klevetama i osudom na drvo križa, rekao je, nije uzviknuo: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ Oni do njega prikovani: jedan se rugao dok je drugi tražio milost.  Isus, dakle danas, progovara samo iz svog iskustva boli kojega svakodnevno proživljava s nama: sa mnom i s tobom i to od postanka svijeta. I ne osuđuje te ni sada kao ni u posljednjim trenucima svoga života. Ako netko može razumjeti tvoju patnju, najbolje može on jer ima iskustvo patnje do krvi, stoga ne treba zanemariti riječi žrtve našega ponašanja. Danas je vrlo pošten prema nama.

Mi smo zapravo mnogo puta sretnici jer nas Bog štedi, a krademo njegova autorska prava gdje god stignemo nad djelima koja je stvorio. Krenimo samo od svog odnosa prema darovanom životu, prirodi... Polažemo prava nad čime ovlasti nemamo. Kao da nikom ništa ne dugujemo, ali na sve pravo imamo. Upravo poziv na milosrđe ključ je kako bi nam današnje riječi lakše sjele u srce. „Ova Sveta godina prigoda je da učinimo zaokret u svom ponašanju. Umjesto da budemo sakupljači i promatrači tuđih dugova prema nama, okrenimo se na drugu stranu. Onaj sebični zahtjev, pun računice… „Vrati što si dužan“ promijenimo u „Dati (drugome) što si mu dužan“. (s. Ozana K.) Budimo, dakle, milosrdni kao što je milosrdan naš Bog prema nama.

Razmišljanje uz evanđeoski ulomak VII. nedjelje kroz godinu (Lk 6,27-38), god. C