Još jedna u nizu prispodoba donosi temu bogataša i Lazara. Bogataš je živio raskošno, oblačio najbolja odijela i gostio se samo najboljim. Lazar je siromah koji je ležao pred njegovim vratima, u nadi iščekujući neće li se nasititi od mrvica koje bi pale s bogataševa stola. Nekoliko je stvari uočljivo na samom početku prispodobe. Akteri ove prispodobe predstavnici su suprotnih strana jednog društva. Suprotnost se nalazi i u materijalnim dobrima. Njihovo imanje ili nemanje materijalnih dobara donosi lagodan život jednome, dok drugome nosi bijedu i muku. Ono što spaja ove suprotnosti jest smrt. Smrt ne zaobilazi ni bogata ni siromašna. Ipak, i sama smrt ne donosi im isto. Lazara anđeli odnose u krilo Abrahamovo, a bogataš biva pokopan i odlazi u pakao. Situacija suprotnosti i dalje ostaje prisutna, ali na drastično promijenjen način. Siromašni Lazar koji je za života trpio u ranama sada dobiva utjehu, a bogataš paklenske muke.

O krepostima jednoga ili drugoga prispodoba ne progovara. Kaže da je Lazar za života primio svoja zla, a bogataš dobra. To se navodi kao razlog ovakvom raspletu nakon njihove smrti. Bogataš ide u pakao i muke, siromah u krilo Abrahamovo. Nigdje ne stoje grijesi bogataša zbog kojih bi bio osuđen. Ono što je osuđujuće u njegovom bogatstvu upravo je blizina Lazareva. Bogatašu nije presudilo njegovo bogatstvo, nego odnos prema siromašnome Lazaru. Pokraj bogataša Lazar živi i umire kao siromah, u mukama, s otvorenim ranama. Bogataš ne poduzima ništa da bi Lazaru pomogao ili olakšao. Zato u prispodobi ukazuje na Mojsija i proroke koji su uvijek iznova pozivali na milosrđe prema siromasima. Tko bi tako postupao, našao bi milost kod Boga. O Božjoj milosti nam govori i siromahovo ime. Lazar znači „Bog pomaže“, što upućuje na starozavjetni anawim, koji su spoznavši svoju bijedu i siromaštvo, svoje pouzdanje povjerili Bogu i on im je pomogao. Paradoksalnost ove prispodobe, tj. paradoksalni završetak njezinih aktera preslikava Isusov govor koji također kod Luke nalazimo (usp. Lk 6,20.24). Možemo reći da se na Lazaru ispunilo blaženstvo: „Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!“, a za bogataša vrijedi opomena: „Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!“

Znajući tko se sve nalazi među njegovim slušateljima, Isus iznosi ovu prispodobu kao smjerokaz za obraćenje. Upućuje na Mojsija i proroke, a samim time na pomoć siromahu kako bismo jednog dana baštinili kraljevstvo Božje. 

Ivana Mandić, postulantica

Razmišljanje uz evanđelje XXVI. nedjelje kroz godinu (Lk 16,19-31), god. C