Služba riječi jedanaeste nedjelje kroz godinu obiluje izrazima koji pokazuju privrženost Boga svome narodu. Tako čitamo kako Bog svoje nosi na orlovskim krilima, dovodi ih k sebi, naziva predragom svojinom i svojim svetim narodom, sažali se nad njima te žrtvuje svoga Sina za bezbožnike i grešnike. Kako ostati ravnodušan, nedotaknut silinom Božje ljubavi i vjernosti koju iskazuje svojima? Kako ne poželjeti smiriti svoje srce uz onoga čija je ljubav potpuno besplatna, nezaslužena, neproračunata, čija ljubav nikad ne razočarava?

Iskustvo takve ljubavi i blizine na osobit način kušala su dvanaestorica koje je Isus pozvao, a potom poslao da besplatno daju ono što su i sami primili. Među njima se pronašao i carinik i izdajnik. Besplatnost ljubavi do prvoga je pronašla put, drugome ipak nije odškrinula vrata srca, vrata sebičnosti i proračunatosti. Mogli bismo reći da se Bog doslovno rasipao pred tim apostolima i njihovim suvremenicima, da je rasuo i život svoga Sina pred njihove noge u dvorani posljednje večere, a potom na križu. Na kraju, nekima je preobilje takve ljubavi bilo dovoljno, a nekima ipak nije. Takvi smo mi ljudi, uvijek iznova iznenađujuće sposobni biti nezadovoljni, pohlepni, nezahvalni; sposobni grabiti ljudske hvale i priznanja, trenutne ugode i prolazna zadovoljstva te istovremeno iz ruku ispuštati Neprocjenjivoga, oglušavati se na njegov poziv ili pak taj isti poziv mijenjati, izobličavati vođeni površnim motivima.

U kojemu god se pozivu našli, sjetimo se trenutaka u kojima smo živo osjećali da nam ga Bog upućuje. Pitajmo se što smo od njega napravili i koliko smo Bogu dopuštali da nas u tome pozivu čini sretnima, jer on to uistinu želi. Ta nije nas pozvao da bismo bili nesretni, već da život u izobilju živimo, da njegovu preobilnu ljubav kušamo i dijelimo. Razgovarajmo s njim, molitvom hranimo darovani nam poziv kako bismo se našli među onima kojima je preobilna ljubav Boga našega dovoljna, kako ne bismo prekasno shvatili da smo iz svojih ruku ispustili Neprocjenjivoga za cijenu roba.

Razmišljanje uz evanđelje XI. nedjelje kroz godinu (Mt 9,36 – 10,8), god. A