Često se pitam: Kako će biti u raju? I upravo u današnjem evanđelju, Isus nam otkriva sliku Kraljevstva nebeskog. Kraljevstvo nebesko je kao kad kralj priprema svadbu za svoga sina. Teško je uopće zamisliti što sve čini kralj koji priprema svadbenu gozbu, koje sve detalje zamišlja, koja jela priprema. A još je neobičnije zamisliti da sam i ja pozvana na tu gozbu. To je zapravo istina moga života: Kraljevstvo je nebesko poput gozbe i sigurno ću biti pozvana.

Bog priprema gozbu. On prvi poziva. A moj zadatak je biti spremna, imati svadbeno ruho. Čitamo da Bog šalje sluge koji viču: „Dođite na svadbu!“, a na taj poziv se nitko ne odaziva. Koliko puta i mi zanemarimo taj poziv? Pronalazimo isprike da se ne odazovemo Gospodnjem pozivu na svadbu. Poziva nas na nedjeljnu euharistiju koja je već sad na zemlji predokus neba. Zove nas, a mi polazimo za svojom njivom, za svojom trgovinom i, mogli bismo u današnjem vremenu, u nedogled nabrajati naše isprike.  Bog, međutim, ne odustaje. On želi napuniti svadbenu dvoranu stoga šalje sluge na raskrižja, na putove i puteljke i zove sve koje nađe.

Isus nam kroz ovu prispodobu želi nešto važno reći. Govori je s razlogom. Želi da čujemo taj snažni poziv: „Koga god nađete, pozovite na svadbu!“ To znači da Bog ne prestaje pozivati i da njegov poziv nije rezerviran za neke posebne, savršene i bezgrešne. On poziva sve. To je naš Bog. On nas spašava. On želi obrisati svaku suzu i razoriti smrt. On priprema gozbu i poziva nas za svoj stol.

Ali u prispodobi postoji još jedan trenutak koji ne smijemo previdjeti. Kralj među uzvanicima pronalazi čovjeka koji nema svadbenoga ruha i pita ga: „Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?“

Nije dovoljno samo čuti poziv. Nije dovoljno samo ući u dvoranu. Poziv traži odgovor. On me poziva da odložim staro ruho – sebičnost, ravnodušnost, nepraštanje, oholost – i da obučem novo ruho.  Zato se danas možemo pitati: Čujem li Božji poziv? Koje isprike koristim da ne dođemo na njegovu gozbu? I kakvo je moje svadbeno ruho?

Razmišljanje uz evanđelje XXVIII. nedjelje kroz godinu (Mt 22, 1-14), god. A