S. Katarina Pendeš, FDC    19.12.2021.

„Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“

Zaista, ove riječi najbolje opisuju Elizabetinu zadivljenost pred čudom kojeg vidi snagom Duha Svetoga kojim je ispunjena. Kao što je i anđeo Gabrijel bio ispunjen istim tim strahopoštovanjem kada Mariji naviješta čudo. Čudo nad svim čudima. Da Bog, Veličanstveni, Svemogući, onaj koji je prije svih vjekova, po kojemu sve jest i bez kojeg nije ništa, kojeg je Gabrijel gledao i kojeg je obožavao prije nego je svijeta bilo, šalje svoga anđela na svijet, u maleno mjesto, jednoj malenoj ženi, da joj kaže kako će ona postati majkom Boga, kako će u njenoj utrobi biti Bog – maleno dijete. Gabrijel i Elizabeta predstavljaju Nebo i zemlju, koji u čudu i divljenju gledaju Božju ljubav prema čovjeku.

Koliko god puta da izreknemo molitvu „Zdravo Marijo“, toliko isto puta i zaboravimo što ona zapravo znači. Riječi koje su izrekli anđeo Gabrijel i Elizabeta, govore nam o čudu koje Bog čini po Marijinoj vjeri – o dolasku Isusa Krista. I upravo tu se krije snaga, vrhunac i svrha, u sredini molitve izraženoj u imenu Isus. Isus, koji dolazi, kojega čekamo i koji se odaziva na svaki naš poziv.  Sve nas upućuje na Isusa, koji želi ući u naše živote, koji ozbiljno shvaća naše molitve, koji je radi nas bio spreman postati čovjekom i umrijeti na križu.

Pokušajmo danas stati i izmoliti molitvu Zdravo Marijo, a da pritom zastanemo, usporimo, zazovemo doista onoga koga su vjekovi iščekivali. Pokušajmo poput Elizabete, probuditi u sebi strahopoštovanje i zadivljenost pred tim čudom nad čudima, pred Bogom koji postaje maleno dijete u utrobi žene velike vjere koja nam pokazuje put do Boga.

„ Blagoslovljen plod utrobe tvoje – Isus.“ 

 

Razmišljanje uz evanđelje Četvrte nedjelje došašća (Lk 1,39-45); god. C

 

  Novosti i događanja - Sve