Ako osjećaš da svojim dobrim nastojanjima ne možeš donijeti pravdu na sva mjesta, ako osjećaš tugu zbog vlastite nemoći pred sljepoćom i ograničenosti drugih, a  znaš da te kleveću jer tvoje ponašanje provocira savjesti drugih, onda su današnja čitanja namijenjena tebi. Isus zna da si nemoćan i da se pitaš ima li smisla ovakav život. Zato te danas hrabri.

Nakon slušanja današnje riječi Božje otići ćemo u svoju svakodnevnicu utješeni te ćemo i sami klicati: „Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina!“ Jeremija nam izvrsno opisuje i zašto.

Ljudi s pouzdanjem u Boga jaki su poput stabla s čvrstim korijenjem. Imaju svoj stav, hrabri su, ne znaš otkud im tolika životna snaga. Uvijek su natopljeni, svježi, s nekim novim pogledima na svijet. Uz njih se i sam odmoriš. Ne moraš se bojati da će te izdati, narugati ti se ili da će na tebi, kada prolaze kroz neku životnu krizu, iskaljivati svoje nezadovoljstvo i gnjev. Takvi i u svojim krizama hrabre i inspiriraju druge za daljnji život. Priznaju kad su nemoćni, ali s tugom, ne s gorčinom. Njima niti prepreke niti krize nisu zapreka da ne donose plodove, odnosno da ne žive ili žive s manjim intenzitetom. Kad s njima pričaš, pričat ćete o idejama, a ako i započeneš s pričom o nekome brzo napuštaju takve priče. Oni nemaju puno prijatelja ili društva oko sebe jer ne pristaju na površne odnose. Pokraj njih si uvijek vrijedan pažnje, divljenja i slušanja. Pažljivo biraju ljude od kojih traže savjet pa bili to i njihovi najljući neprijatelji jer priznaju sposobnosti drugih i nisu opterećeni vlastitim egom. Radosni su i kad im se duša grči od tuge; plaču od sreće kad dožive uspjeh okrećući se poput suncokreta Bogu kojemu pridaju priznanje za svoje uspjehe te, iako imaju potporu oko sebe, na kraju dana povjeravaju sve svom Bogu. Trijezni su i u stavu bdijenja. Isus nadodaje: „Blago takvima – vrijedni su moga Kraljevstva!“

S druge strane ljudi koji se ne uzdaju u Boga nalik su pijancima koji teturaju po putu. Željni kontrole nad drugima pritajeno nameću svoj status kroz bogatstvo, smiješne i popularne viceve, neke svoje sposobnosti/vještine ili pak zavedeni nekim vlastitim uspjehom žive na slavi trenutka kao da neće umrijeti. No, često u uspjesima ne osjećaju sreću, nisu sposobni osjetiti drugoga do sebe te do iznemoglosti provode svoje ideje i način života dok ih zub vremena ne izjede. Često stvaraju štetu drugima, nanose bol, pritajeno podruguju i podcjenjuju. S njima nema osvježavajućeg razgovora jer su u trci i nadmetanju. Uspjehu, slavi i časti klanjaju se kao bogu jer sva svoja nastojanja ulažu samo u sliku sebe u svijetu. Odnosi su im prema drugima, prema tijelu i prema svemu jako površni. Krase ih kvantitativna, a ne kvalitativna prijateljstva. Isus nadodaje „Jao“ – vrijedni su žaljenja!

Zbog ovih „jao“ često pate ovi kojima je „blago“. Zato nas Isus danas vraća na početne postavke i podsjeća da je On s tobom u nemoćima koje nosiš. On razumije da možda kao i Jeremija proklinješ dan kad si se rodio, čas kad si postao prorokom, ali sila Božja u tebi čini, unatoč tvojoj nemoći, tuzi, siromaštvu i lošim glasinama o tebi promjene u obitelji, mjestu i svijetu kojih će se sjetiti svi ovi „jao“ kad oplaču nad ruševinama svoga uzdanja. Zato budi besprijekoran na Isusovom putu jer sam On te danas hrabri i potiče: Ustraj jer „plaća tvoja velika je na nebu gdje ju ni moljac ni rđa ne nagrizaju.

Razmišljanje uz evanđelje VI. nedjelje kroz godinu (Lk 6,17.20-26), god. C