Naš nadbiskup Cyprian Kizito Lwanga je ponosno istaknuo kako je Sveti Otac Franjo posjetio Ugandu prije vlastite zemlje, Argentine. Još je rekao da trebamo biti ponosni da je Uganda jedina zemlja u Africi koju je posjetio već treći papa. Papa Benedikt XV. je 6. lipnja 1920. beatificirao ugandske mučenike. Blaženi papa Pavao VI. je 18. listopada 1960. na Misijsku nedjelju, u Rimu kanonizirao dvadeset i dvojicu Ugandskih mučenika.

Samo pet godina kasnije, točnije 31. srpnja 1969. papa Pavao VI. odlučio je hodočastiti na Namugongo gdje je većina mučenika ubijena. Nadbiskup Lwanga rado spominje da je drugi papa sveti Ivan Pavao II., koji je bio u Ugandi 7. veljače 1993. i slavio svetu misu na Namugongu, svetištu Ugandskih mučenika. Misa je trajala četiri sata.

Ovo je jubilarna godina, pedeset godina nakon kanonizacije Ugandskih mučenika. Zahvalni smo Bogu za dar još jednog velikog hodočasnika, hodočasnika pape Franje u Ugandu – domovinu Ugandskih mučenika.

Kad se proširila vijest da će Sveti Otac doći, počele su priprave u okviru Crkve – duhovna priprava – i svaka druga priprava kako bi se naš Hodočasnik osjećao kao doma. Svetište je postalo premaleno za mnoštvo koje se svake godine 3. lipnja „slijeva” na Namugongo kako bi proslavilo blagdan svetih ugandskih mučenika. Postavilo se pitanje kako dočekati papu Franju u tom malom prostoru. Crkva se odmah, uz pomoć države, dala na gradnju - proširenje svetišta. Protestanti su jednako nastojali obnoviti i prirediti njihovo svetište (koje se nalazi samo dva kilometra od katoličkog) za dolazak Svetog Oca.

Svi smo čekali papu: protestanti, muslimani i sve druge religije; političari – ma svi. Od pape se samo očekivao blagoslov.

Sveti je Otac stigao u Ugandu 17. studenog 2015. u popodnevnim satima. Nakon svečanog dočeka u zračnoj luci i State Houseu gdje ga je dočekao predsjednik Museveni, Sveti Otac je, izabravši mali auto, pošao prema svetištu Munyonyo gdje su ugandski mučenici osuđeni na smrt te su trojica tamo ubijena. Tu je bio susret s katehistima i učiteljima i svim ostalim hodočasnicima. Sveti Otac je govorio da katehisti i učitelji imaju veliku odgovornost u Crkvi i društvu. Zahvalio im je na nesebičnom radu. Narod je čekao cijeli dan uz molitvu, pjesmu i izvedbu raznih plesova.

I mi sestre čekale smo s mnoštvom dva - tri sata na putu prema Munyonyo. Uganda je na Ekvatoru, ovdje je već u sedam sati mrak. Bojali smo se hoćemo li uopće u mraku vidjeti Papu. Očekivali smo da će Papa biti u otvorenom autu i da će nas vidjeti, mahati nam i blagosloviti nas. Pripremili smo se i mi isto tako odgovoriti. Na žalost, Svetog Oca su provezli takvom brzinom da je jedva tko mogao u onom mraku uopće primijetiti auto i papu u autu. Oni koji su ga uspjeli vidjeti u malom autu vrištali su od sreće, dok smo mi drugi izrazili razočaranje što ga nismo vidjeli. Zadovoljili smo se time što smo prošetali cestom kojom je papa prošao i pošli svojim kućama.

Oni koji su išli na Namugongo, zbog sigurnosne kontrole koja dugo traje, morali su uraniti da bi na vrijeme ušli u svetište. Ja sam vozila naše mlade sestre u dva sata ujutro da izbjegnu gužvu. Kad smo došli na Namugongo, 15 km od naše kuće, našli smo brojne autobuse i automobile s hodočasnicima. Govori se da je samo na Namugongu bilo milijun i pol do dva milijuna hodočasnika.

Moto pastoralnog posjeta pape Franje bilo je „Bit ćete mi svjedoci“ po uzoru na mučenike. Papin posjet je ohrabrenje za sve nas, Božji dar, dar našoj Crkvi. Gesta je to glasnika mira, Božjeg glasnika. Netko reče da je Papa slika utjelovljenog Krista, papa siromaha, neprivilegiranih, papa patnika, njihov i naš papa.

Sveti Otac je odsjedao/prenoćio u nuncijaturi, a ona se nalazi na putu za Namugongo. U ranim jutarnjim satima, Papa je najprije posjetio anglikansko svetište u kojemu se nalazi spomen na mučenike, gdje su ga dočekali mnogi njihovi biskupi, pastori i vjernici. Anglikanski nadbiskup Stanley Ntagali je rekao: „Pripadamo istom Bogu, Isusu Kristu, imamo puno toga zajedničkog; zajedničke ugandske mučenike.” te: „puno je lakše raditi skupa, nego sami.“ Bio je to dostojanstven doček koji nas ohrabruje. Tamo je Papa posadio drvo kao znak ujedinjenja dviju Crkava. Nadbiskup Ntagali je rekao „Hvala papi Franji na dolasku. Pridružujem se katoličkoj Crkvi na izrazu dobrodošlice u biser Ugande i domovinu Ugandskih mučenika.”

Za vrijeme polusatnog boravka u anglikanskom svetištu, narod je, u našem svetištu prepunom hodočasnika, s nestrpljenjem čekao Svetog Oca. U njemu se 28. studenog slavila svečana misa. Mnogi su se zavjetovali doći pješice samo da vide nasmiješenog Papu, da ga dotaknu, i da im se pogledi sretnu, što je mnogima zbog sigurnosnih mjera ostala samo želja.

Uganđani su jako počašćeni Papinim posjetom. Papa je poseban. Vjeruje se da će ulice, škole i druge institucije dobiti ime po papi Franji, a djeca rođena ovih dana ime Francis ili Franciska. Mnoge su dobre odluke stvorene, mnogi su utješeni jer ih papa voli.

Sveti je Otac posjetio sestre Samaritanke koje se brinu za hendikepirane, a onda je pošao u Kololo na susret s mladima. Suvišno je opisivati radost mladih. Mladima je rekao neka imaju nadu, Afrika je kontinent nade i ohrabrenja. Jedan mladić je posvjedočio kako je s drugom djecom otet iz škole i odveden u šumu kako bi se borio na strani pobunjenika Jospeha Konia. Nakon nekoliko godina uspio pobjeći, a trenutno studira. Jedna djevojka koja ima sidu govorila je o svojoj situaciji.

Isti dan, u večernjim satima, Sveti Otac u katedrali susreo se s biskupima, svećenicima i redovnicima/redovnicama. Poruka Svetog Oca je: Sjećanje, vjernost i molitva.

- ne zaboraviti prvu ljubav kad smo odlučili služiti, prisjetimo se žara u stvaranju odluke“ (Otk 2,4). Služenje svećenika i redovnika ide za širenjem Kraljevstva Božjega, sve drugo je drugorazredno.

- vjernost prepoznati svoje zvanje, vjernost Bogu, vjernost na putu prema svetosti, vjernost biti dobri misionari i ustrajnost u zvanju

- bez molitve osoba postane ružna kao suha smokva

Papa Franjo je oboje: redovnik i svećenik, dobar primjer sjećanja, vjernosti i molitve. „Tko ustraje do konca, taj će se spasiti.” (Mk 13,13)

s. Vedrana Ljubić, FDC

Naš nadbiskup Cyprian Kizito Lwanga je ponosno istaknuo kako je Sveti Otac Franjo posjetio Ugandu prije vlastite zemlje, Argentine. Još je rekao da trebamo biti ponosni da je Uganda jedina zemlja u Africi koju je posjetio već treći papa. Papa Benedikt XV. je 6. lipnja 1920. beatificirao ugandske mučenike. Blaženi papa Pavao VI. je 18. listopada 1960. na Misijsku nedjelju, u Rimu kanonizirao dvadeset i dvojicu Ugandskih mučenika.

Samo pet godina kasnije, točnije 31. srpnja 1969. papa Pavao VI. odlučio je hodočastiti na Namugongo gdje je većina mučenika ubijena. Nadbiskup Lwanga rado spominje da je drugi papa sveti Ivan Pavao II., koji je bio u Ugandi 7. veljače 1993. i slavio svetu misu na Namugongu, svetištu Ugandskih mučenika. Misa je trajala četiri sata.

Ovo je jubilarna godina, pedeset godina nakon kanonizacije Ugandskih mučenika. Zahvalni smo Bogu za dar još jednog velikog hodočasnika, hodočasnika pape Franje u Ugandu – domovinu Ugandskih mučenika.

Kad se proširila vijest da će Sveti Otac doći, počele su priprave u okviru Crkve – duhovna priprava – i svaka druga priprava kako bi se naš Hodočasnik osjećao kao doma. Svetište je postalo premaleno za mnoštvo koje se svake godine 3. lipnja „slijeva” na Namugongo kako bi proslavilo blagdan svetih ugandskih mučenika. Postavilo se pitanje kako dočekati papu Franju u tom malom prostoru. Crkva se odmah, uz pomoć države, dala na gradnju - proširenje svetišta. Protestanti su jednako nastojali obnoviti i prirediti njihovo svetište (koje se nalazi samo dva kilometra od katoličkog) za dolazak Svetog Oca.

Svi smo čekali papu: protestanti, muslimani i sve druge religije; političari – ma svi. Od pape se samo očekivao blagoslov.

Sveti je Otac stigao u Ugandu 17. studenog 2015. u popodnevnim satima. Nakon svečanog dočeka u zračnoj luci i State Houseu gdje ga je dočekao predsjednik Museveni, Sveti Otac je, izabravši mali auto, pošao prema svetištu Munyonyo gdje su ugandski mučenici osuđeni na smrt te su trojica tamo ubijena. Tu je bio susret s katehistima i učiteljima i svim ostalim hodočasnicima. Sveti Otac je govorio da katehisti i učitelji imaju veliku odgovornost u Crkvi i društvu. Zahvalio im je na nesebičnom radu. Narod je čekao cijeli dan uz molitvu, pjesmu i izvedbu raznih plesova.

I mi sestre čekale smo s mnoštvom dva - tri sata na putu prema Munyonyo. Uganda je na Ekvatoru, ovdje je već u sedam sati mrak. Bojali smo se hoćemo li uopće u mraku vidjeti Papu. Očekivali smo da će Papa biti u otvorenom autu i da će nas vidjeti, mahati nam i blagosloviti nas. Pripremili smo se i mi isto tako odgovoriti. Na žalost, Svetog Oca su provezli takvom brzinom da je jedva tko mogao u onom mraku uopće primijetiti auto i papu u autu. Oni koji su ga uspjeli vidjeti u malom autu vrištali su od sreće, dok smo mi drugi izrazili razočaranje što ga nismo vidjeli. Zadovoljili smo se time što smo prošetali cestom kojom je papa prošao i pošli svojim kućama.

Oni koji su išli na Namugongo, zbog sigurnosne kontrole koja dugo traje, morali su uraniti da bi na vrijeme ušli u svetište. Ja sam vozila naše mlade sestre u dva sata ujutro da izbjegnu gužvu. Kad smo došli na Namugongo, 15 km od naše kuće, našli smo brojne autobuse i automobile s hodočasnicima. Govori se da je samo na Namugongu bilo milijun i pol do dva milijuna hodočasnika.

Moto pastoralnog posjeta pape Franje bilo je „Bit ćete mi svjedoci“ po uzoru na mučenike. Papin posjet je ohrabrenje za sve nas, Božji dar, dar našoj Crkvi. Gesta je to glasnika mira, Božjeg glasnika. Netko reče da je Papa slika utjelovljenog Krista, papa siromaha, neprivilegiranih, papa patnika, njihov i naš papa.

Sveti Otac je odsjedao/prenoćio u nuncijaturi, a ona se nalazi na putu za Namugongo. U ranim jutarnjim satima, Papa je najprije posjetio anglikansko svetište u kojemu se nalazi spomen na mučenike, gdje su ga dočekali mnogi njihovi biskupi, pastori i vjernici. Anglikanski nadbiskup Stanley Ntagali je rekao: „Pripadamo istom Bogu, Isusu Kristu, imamo puno toga zajedničkog; zajedničke ugandske mučenike.” te: „puno je lakše raditi skupa, nego sami.“ Bio je to dostojanstven doček koji nas ohrabruje. Tamo je Papa posadio drvo kao znak ujedinjenja dviju Crkava. Nadbiskup Ntagali je rekao „Hvala papi Franji na dolasku. Pridružujem se katoličkoj Crkvi na izrazu dobrodošlice u biser Ugande i domovinu Ugandskih mučenika.”

Za vrijeme polusatnog boravka u anglikanskom svetištu, narod je, u našem svetištu prepunom hodočasnika, s nestrpljenjem čekao Svetog Oca. U njemu se 28. studenog slavila svečana misa. Mnogi su se zavjetovali doći pješice samo da vide nasmiješenog Papu, da ga dotaknu, i da im se pogledi sretnu, što je mnogima zbog sigurnosnih mjera ostala samo želja.

Uganđani su jako počašćeni Papinim posjetom. Papa je poseban. Vjeruje se da će ulice, škole i druge institucije dobiti ime po papi Franji, a djeca rođena ovih dana ime Francis ili Franciska. Mnoge su dobre odluke stvorene, mnogi su utješeni jer ih papa voli.

Sveti je Otac posjetio sestre Samaritanke koje se brinu za hendikepirane, a onda je pošao u Kololo na susret s mladima. Suvišno je opisivati radost mladih. Mladima je rekao neka imaju nadu, Afrika je kontinent nade i ohrabrenja. Jedan mladić je posvjedočio kako je s drugom djecom otet iz škole i odveden u šumu kako bi se borio na strani pobunjenika Jospeha Konia. Nakon nekoliko godina uspio pobjeći, a trenutno studira. Jedna djevojka koja ima sidu govorila je o svojoj situaciji.

Isti dan, u večernjim satima, Sveti Otac u katedrali susreo se s biskupima, svećenicima i redovnicima/redovnicama. Poruka Svetog Oca je: Sjećanje, vjernost i molitva.

- ne zaboraviti prvu ljubav kad smo odlučili služiti, prisjetimo se žara u stvaranju odluke“ (Otk 2,4). Služenje svećenika i redovnika ide za širenjem Kraljevstva Božjega, sve drugo je drugorazredno.

- vjernost prepoznati svoje zvanje, vjernost Bogu, vjernost na putu prema svetosti, vjernost biti dobri misionari i ustrajnost u zvanju

- bez molitve osoba postane ružna kao suha smokva

Papa Franjo je oboje: redovnik i svećenik, dobar primjer sjećanja, vjernosti i molitve. „Tko ustraje do konca, taj će se spasiti.” (Mk 13,13)

s. Vedrana Ljubić, FDC