I ove nedjelje, kao i u Evanđelju prošle nedjelje, Isus pokušava učenicima reći što ga doista čeka. Još jednom ih pokušava poučiti tko je Sin Čovječji. Ali učenici ga ne uspijevaju čuti. Ne razumiju ga. Čini se kao da ih nadvisuje ono što im želi reći. I kaže Evanđelje da ga se bojahu pitati.

Čega se to učenici boje? Koga se boje? Isusa? Evanđelja nam, istina, donose opise strogog Isusa, i ta je strogoća često bila usmjerena protiv farizeja i pismoznanca, ali Isus nije štedio ni svoje učenike. Zašto se na primjer Matej, koji je doživio snažan Isusov pogled, toliko snažan da je sve ostavio i pošao za njim, zašto se boji? Isto pitanje vrijedi i za Petra, Andriju, Ivana… svakoga od njih. S jedne strane ostavljaju sve što poznaju i idu za Isusom, a s druge strane ga se boje. Čega se doista boje?

Vjerojatno se boje čuti Isusa koji im govori da opet ne razumiju što im želi reći. Ostaviti sve i slijediti Učitelja kojeg ne razumiješ čini se apsurdno. Što onda slijede? No još je vjerojatnije da se boje pitati Isusa da im pojasni ono što im govori jer naslućuju da će, kada jednom shvate njegove riječi, i njihovo učeništvo zadobiti novi smjer. A oni već misle da su ostavili sve. Štoviše, toliko se uspijevaju uvjeriti da su dobri učenici da se među sobom raspravljaju tko je najveći.

Isus, kako nam govore Evanđelja, tri puta svojim učenicima pokušava reći tko je on i zašto je došao. Bog koji se objavljuje, Bog koji govori koliko mu je stalo do čovjeka, koliko ga ljubi, ali onda takva slika ljubavi, takva mjera ljubavi učenicima nije prihvatljiva. Ne ulazi u njihova očekivanja. Ne treba im takva ljubav. Ne uspijevaju vidjeti dalje od sebe i od onoga što oni žele i trebaju. Pokazuju se onima koji stoje negdje na pola puta od onog zanosa kojeg su doživjeli kada su odlučili ostaviti sve i poći za Isusom i na pola puta od konačno „povjerovati“ u onoga tko im stoji nasuprot. Strahove je ponekad teško nadvladati. I nije svaki strah jednaki. Ne dopustimo da nam strah postane opravdanje za ono što zapravo ne želimo vidjeti. I još više, ne dopustimo da zbog straha ne uspijevamo čuti Boga koji nam se stalno objavljuje.

Razmišljanje uz evanđelje XXV. nedjelje kroz godinu (Mk 9, 30-37), god. B