Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!
Nipošto kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti. Koje teške riječi u kontekstu razgovora Isusa sa njegovim sunarodnjacima oko ljudskih žrtava i stradanja u Galileji i Siloamu. Poziv je ovo na obraćenje koji ne ostavlja prostora za polovičnost, mlakost ili djelomičnost. Ili izabiremo obratiti se Bogu ili ne. Ili ćemo Bogu reći da ili ne. I to „da“ mora se obnavljati iz dana u dan, sa svakom odlukom koja se pred nas stavi, svakim putem kojim izaberemo kročiti i sa svakim susretom s braćom i sestrama. Isto tako, ako odgađamo obratiti se, moramo to odgađati iz dana u dan i tako svakodnevno svojim odabirima i slobodnim činima potvrditi svoj „ne“.
Međutim, iako su pred nama radikalne odluke, Isus nam daje nadu, budi sigurnost i povjerenje u njega i rađa snagom za odluku. Drugi dio evanđelja iznosi Isusovu prispodobu o smokvi koja ne daje ploda. Čovjek, koji godinama na smokvi ne nalazi ploda, odlučuje se svom vinogradaru reći da ju posječe. I pravedna je to odluka, što će ne plodna smokva crpiti zemlju, a ne imati svrhu? Međutim, vinogradar predlaže nešto, što se na prvu čini kao pomalo suluda ideja. Odlučuje se preuzeti na sebe brigu o toj smokvi, okopati ju, pognojiti, njegovati ju, sve ne bi li ipak urodila. Zar mu nije lakše posjeći tu smokvu, nego brinuti se o njoj do slijedećeg uroda i to s velikom mogućnošću da mu sav posao bude uzaludan?
Upravo u ovom vinogradarevom riskantnom potezu nalazimo izvor svoje nade. Isus – vinogradar, na sebe uzima brigu o meni – smokvi koja ne daje ploda. I kada padnem, kada nema plodova vrijednih Kraljevstva, kada me sve snage napuste, Isus preuzima brigu o meni. Možda će ubuduće ipak roditi. Njeguje, okopava, gnoji. Sve, samo da u meni probudi žar da se nastavim boriti, da se odlučim ustati, ispraviti grane, dopustiti da procvjetam, da dadnem plod. Sav napor koji Isus ulaže u mene, radi mene je. Taj čin pokazuje ljubav koja uvijek želi dobro onom kojeg voli, koja se bori za onoga kojeg voli i koja, i kada drugi dignu ruke i izgube svaku nadu, preuzima na sebe zadaću da nosi onog kojeg voli, dok se snaga ne vrati, žar ne rasplamsa i volja ne počne djelovanje, rađanje plodova.
Razmišljanje uz evanđelje 3. korizmene nedjelje (Lk 13, 1-9); god. C