Žena o kojoj danas slušamo u središtu je pažnje svih onih koji su je nasilno dovukli pred Isusa, kao i onih koji su se zadesili na tom mjestu i koji sigurno s nestrpljenjem čekaju što će se dalje dogoditi i kako će Isus reagirati. Međutim, Isus kao da ignorira i pismoznance i farizeje, ali i samu ženu. O ovoj ženi koju su odlučili osramotiti tako što su je vukli po gradu, prokazali pred svima i ponašali se prema njoj kao da nije osoba ne znamo ništa. Ne znamo joj ime, ne znamo situaciju u kojoj je bila, ne znamo ni je li ona pristala na čin u kojem su je zatekli, kao što ni ne znamo kako su se farizeji tamo uopće i zatekli. Žena koju su dovukli služi samo kao pijun u igri hvatanja Isusa u riječi ili u činu koji će se moći interpretirati njima u korist.

Iako izgleda da ni Isusa nije pretjerano briga za tu ženu, ipak tomu nije tako. Isus, koji je svoj život i propovijedanje posvetio slabima, grešnima i nezaštićenima sigurno ne bi odobravao ovakvo ponašanje. I upravo to i radi, ne odobrava niti ulazi u raspravu s onima koji se ljudima koriste kao da su stvari, obična sredstva za sebične ciljeve. Njegova šutnja i ignoriranje pomogla je da na pod padne njihova ljutnja, bijes i zla namjera. Tek nakon što ih je pustio da se osramote navaljivanjem, pokazujući i kako im je stalo do toga što on misli, bez obzira na zlu namjeru, Isus izgovara tako jednostavne, a čovjeku bolne riječi. Ako misliš da nemaš grijeha, slobodno sudi. Ta je gorka istina o stvarnom stanju svakog čovjeka, o njegovoj zavisnosti od Božjeg milosrđa, natjerala ove ljude da bace kamen iz ruke, da odustanu od ubojstva, jer, više njena smrt ne bi bila slatka pobjeda, nego gorki podsjetnik kako su i sami grešni.

Tek nakon što su se svi razišli Isus se napokon obraća ženi koja stoji nasuprot njemu, kao njemu jednaka. Ona napokon doživljava poštovanje, ljubav i nježnost, i povrh svega, oprost koji liječi rane. Neka nam ova slika Isusa i žene bude poticaj koji budi zahvalnost, kako nema grijeha ni stanja u koji se možemo dovesti i za koji nas drugi mogu osuditi, a da Bog ne čeka na nas s raširenim rukama i srcem koje jedva čeka da nam oprosti.

Razmišljanje uz evanđeoski ulomak V. korizmene nedjelje (Iv 8,1-11)