„A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu“. Kao što Gospodin nije ostavio Mariju bez odgovora na njena pitanja, ne ostavlja ni Josipa. Josip je pravedan, pobožan Židov i kao takav spreman je čuti i prepoznati kada mu se Bog obraća i traži nešto od njega. Samo po Josipovom životu koju je bio življen u vjeri i pouzdanju u Boga mogao je Bog dati Josipu odgovore i ohrabrenje u teškoj situaciji u kojoj se Josip našao.

„I reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ Prvo što Josip čuje u snu jest ohrabrenje. Ne boj se Josipe, Bog je s tobom. Bog ima plan, želi spasiti svoj narod, svakog čovjeka i treba tebe da ga ispuni. Potom slijedi objašnjenje tog Božjeg zahvata koje je uistinu čudesno. Bog silazi na zemlju, želi se roditi od žene, Marije, postati čovjekom i spasiti svoj narod od njegovih grijeha. Josip dobiva jasan odgovor na pitanje što se to događa, Bog ga ne ostavlja u mraku niti od njega traži slijepo povjerenje.

„Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.“ Potom slijedi i Josipov odgovor. Ohrabren Božjim zahvatom i osnažen u pojašnjenju čudesnog Božjeg zahvata u život svakog čovjeka koji se događa po Mariji, Josip prihvaća svoju ulogu da postane čuvar Isusa i Marije, da nadjene Isusu ime, da bude dionik Božjeg spasenjskog djela pripremljenog od početka svijeta. Poučimo se Josipovim primjerom danas, dopustimo Bogu da nam progovori, da nas ohrabri i kročimo osnaženom vjerom i pouzdanom nadom dalje, iščekujući Isusov drugi, slavni dolazak dok se pripremamo proslaviti spomen na onaj u kojem je došao kao maleno dijete povijeno u jaslama.