Predivni putovi Božje Providnosti - prije 135 godina Kćeri Božje ljubavi došle u Bosnu (1882. - 2017.)

U subotu, 29. travnja 2017., sestre Kćeri Božje ljubavi hodočastit će iz Zagreba u Beč-Breitenfurt na grob svoje Utemeljiteljice službenice Božje Majke Franziske Lechner. Na grobu Utemeljiteljice zajedno će moliti sa sestrama Austrijske, Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske provincije. To je prilika da se sestre zahvale  za 135. obljetnicu prvog pohoda Utemeljiteljice Sarajevu i osnutka prve redovničke zajednice u Bosni. Na grobu će zapaliti svijeću na kojoj je ugrađen lik Majke Franziske i nadbiskupa Stadlera s brojkom 1882. - 2017. simbol jubilarne godine. Uz paljenje svijeće sestre hodočasnice će zahvaliti Bogu za veliki dar prisutnosti i djelovanja sestara na našim prostorima.    

Iz duhovne ostavštine Majke Franziske Lechner, utemeljiteljice Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi saznajemo da je bila obdarena ekumenskim i misijskim duhom, bila je posebni dar Crkvi svoga vremena. U zajedništvu sa  sestrama uočila je goruće potrebe vremena i stavila se na raspolaganje Gospodinu. Veoma uporna u hodu u nepoznato. Posebno se obradovala, kad se mladoj Družbi ukazala prilika da proširi svoje djelovanje u Bosni. Bila je to tada prava misijska zemlja, s teškom mučeničkom prošlošću i s mnogim nevoljama u sadašnjosti.

Imala je majčinsko oko kojim je gledala predivne putove Božje providnosti. U vjerničkoj i karizmatskoj viziji, puno toga je pred sobom naslućivala. Uvjerena je da je Bog zove da služi djevojkama, siromasima i potrebnima, iako joj ne pokazuje detalje puta ni kako će to ostvariti. Bila je neumorna i odlučna u življenju načela Družbe: „Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo.“

Svjetlo poslije turskoga mraka

Berlinski kongres 1878. usmjerio je politiku i društvena zbivanja u Europi novim putem. Pod austrijsku upravu dolazi Bosna i Hercegovina. Bio je to dalekosežan događaj za Austriju i za okupirana područja Bosne. Nakon mučnih turskih vremena austrijska uprava donosi puno toga novoga: razvija gospodarstvo, školstvo, zdravstvo, kulturu, ono što je do tada bilo zanemareno u Bosni.

Sarajevski nadbiskup dr. Josip Stadler, čovjek apostolskog duha, široka pogleda i srca, uvidjevši velike potrebe povjerenog mu stada, tražio je pomoćnike i suradnike na sve strane. Čuo je za Majku Franzisku i mladu Družbu Kćeri Božje ljubavi u Beču. Godine 1882. poziva je iz Beča da svoje djelovanje proširi u Bosni. Kako je u mladosti htjela otići u misije, taj poziv je pao na plodno tlo. Ona je u Bosni naslutila pravo misijsko područje za sebe kao i za svoje sestre. Otvara joj se široko polje rada, posebno u školstvu i odgoju ženske mladeži

Katolički živalj nakon stoljeća turske vladavine bio je ugrožen u svom identitetu, u svojoj kulturi, obrazovanju  i katoličkoj vjeri. Majka Franziska iznosi pred sestre tu tešku situaciju u Bosni. Neke su odmah pokazale spremnost poći u tu nepoznatu zemlju, gdje ih čekaju mnoge poteškoće zbog siromaštva i zapuštenosti puka.

Prije nego će poći u Bosnu Majka Franziska je zatražila audijenciju kod cara Franje Josipa, koji je bio odan Družbi, da ga zamoli da ih prati u ovom iskoraku u Bosnu. Car je pokazao radost što Družba namjerava tako proširiti svoje djelovanje. Obećao je svoju pomoć i da će sestre uzeti pod svoju osobitu zaštitu. Kako je Majka bila brižljiva, mislila je i na financijska sredstva, te se obratila na Ministarstvo financija. Bosna je tada spadala pod to Ministarstvo. Dobila je obavijest da je već car Josip razgovarao s Ministrom o radu mlade Družbe u Bosni  i obećao svoju pomoć. Bio je to novi dokaz, koliko je i sam car zainteresiran u cijeloj stvari.

Iz Beča u Sarajevo

Dana 24. travnja 1882. vođena Duhom Božjim krenula je Utemeljiteljica s nekolicinom sestara u Sarajevo. Posvuda  na putu, koji je u ono vrijeme bio zaista neudoban i dugotrajan, sestre su uživale zaštitu i pomoć državnih službenika, što je bilo naređeno iz samog Bečkog dvora. U ono doba željeznica je išla samo do Zenice. Ali tamo su Majku Franzisku i sestre već čekala poštanska kola za Sarajevo. Sestre su stigle u Sarajevo, u srce Bosne, 28. travnja u 5 sati poslije podne. Nadbiskup je očinskom dobrotom primio svoje gošće, buduće suradnice. Nije krio radost što će u mladoj nadbiskupiji djelovati mlada i poletna Družba. Nakon kratkoga odmora i okrepe nadbiskup ih je otpratio do kuće koju im je kupio. Dok sestarske stvari ne stignu iz Beča, sestre su stanovale u Nadbiskupskoj palači.

Majka Utemeljiteljica ostaje jedno vrijeme sa sestrama u Sarajevu dok ih ne uvede u posao. Sestrama je ponuđen rad s mladima: obrazovanje i odgoj posebno ženske mladeži. A upravo je to karizma Družbe, ali i težak zadatak koji se stavlja pred nju i sestre. Brzo je uvidjela da će trebati povećati broj sestara. Potrebe na svim područjima su zaista velike. Izbliza gleda zapuštenost Božjeg naroda. Njezino  pouzdanje u Božju providnost, koja ih je dovela u tu zemlju, bila je nepokolebiva. Čvrsto je vjerovala u Božju pomoć i nesebičnu suradnju svojih sestara.

U svojoj Okružnici među ostalim piše: „Sarajevo ima divan položaj… Svi su vrlo ljubazni. Dobit ćemo od vlade novčanu pomoć. Sigurno ćemo imati dosta djece u školi. Nemate pojma kako su ova djeca lijepa. Sva djeca, bez razlike vjere trče za nama i mole da smiju k nama u školu. Ljudi nas vrlo prijazno susreću i pozdravljaju“.

Sjeme je izniknulo

Kuća koju je Nadbiskup kupio sestrama bila je skromna i jednostavna. Mlade misionarke bile su zadovoljne što u siromašnim i vrlo jednostavnim prilikama započinju svoje djelovanje. Utemeljiteljica ih je bodrila da čine sve „za Boga, za siromahe i za Družbu,“ koristeći svaku priliku da pomognu bližnjima. Uz Nadbiskupov blagoslov i podršku u kratkom vremenu nicale su u Bosni škole i odgojne zgrade za djevojčice i dječake.  Majka Franziska je silno željela svojim odgojno-obrazovnim djelovanjem unijeti pismenost i duh svježine u Crkvu i društvo. Očito se vidjelo da su njezini planovi bili Božje djelo, a ona je samo sredstvo u Božjim rukama.

Polje rada koje se otvaralo pred sestrama donosilo je i neke poteškoće, ali u isto vrijeme i puno radosti. Susretale su se s ljudima različitih vjera i nacija. Naišle su i na poteškoću što nisu poznavale hrvatski jezik. No sestre se nisu dale smesti. Cilj im je bio obrazovanje duha i srca. Majka je znala reći: „Naobrazba mora biti duboko ukorijenjena, mora obuhvatiti cijelog čovjeka i voditi do kršćanskog načina života“. Na samom početku iz Sarajeva svojom Okružnicom moli sve sestre u Družbi da se mole za one koje je Gospodin po poglavarima doveo na ovo misijsko područje. Tu treba mnogo Božjeg svjetla, snage i jakosti odozgor. Neumorno je preporučivala sestrama koje su se bavile odgojem neka više poučavaju primjerom, a manje mnogim riječima. Sigurno je to mudar savjet. Uvijek ostaje istinita ona: „Riječi potiču, ali primjeri privlače“. Stoga piše: „Budu li sestre razumjele djecu koju im je Bog povjerio i znale ih odgajati za krepost, za pravi žar u vježbanju vjerskih dužnosti, uliti im volju za rad, onda su one svoju zadaću po Božjim namjerama ispunile, jer će ta djeca biti blagoslov za svoje i druge će odgajati kroz svoj život“. Majka Utemeljiteljica je pomno pratila rad svojih sestara i kad više nije mogla osobno dolaziti u Bosnu, a u 12 godina posjetila ju je 20 puta, zanimala se za njih i bila im duhovna podrška sve do konca života.

Bogati plodovi

Tijekom 135 godina duboko se ukorijenila karizma Kćeri Božje ljubavi u ovim krajevima. Sestre su ostavile neizbrisiv trag u obrazovanju i odgoju djece i mladih u Bosni. Pouzdano se znade da je 830 učiteljica diplomiralo u Zavodu sv. Josipa u Sarajevu. To je veliki doprinos širenja kulture, jer su te učiteljice školovale nove generacije djece. Na tisuće učenika je prošlo kroz sestarske škole.

Majka Franziska koja je svojim životom pisala povijest Družbe često je pozivala sestre na zahvalnost Bogu i ljudima. S posebnim osjećajima je to činila na samim počecima, kada je sa svojim prvim suradnicama dijelila duboku radost i zahvalnost za veliko djelo koje im je Gospodin učinio: za milost osnivanja prve redovničke zajednice svoje mlade Družbe u Sarajevu. Tada piše sestrama: „Da, drage sestre! Mi smo u Sarajevu uistinu iskusile velikodušnu očinsku brigu Boga i prepoznale predivne putove Božje Providnosti …“. (Beč, Okružnica, 27. 11. 1882.)  

Životnu trku je Majka Franziska završila 1894. u 61. godini života, nakon što je osnivanje zajednica bilo  učvršćeno i od Crkve potvrđeno. Grob joj je u  Breitenfurtu, na periferiji Beča. Kauza za proglašenje blaženom je u tijeku i mnogi mole da što prije bude uzdignuta na oltar blaženih. Na njezin grob i danas rado hodočaste vjernici, a posebno njezine  sestre  kojima je dala ime: Kćeri Božje ljubavi.

Zaista, sestre imaju puno razloga zahvaliti Bogu za blagoslovljen početak djelovanja u Bosni one davne 1882. godine, kada je Družba udarila temelje školstvu, odgoju i kulturi u Bosni, kao i za blagoslovljeno djelovanje Družbe u svijetu kroz 149 godina.

Istu zahvalnost danas sestre iskazuju svojoj Utemeljiteljici i pokojnim sestrama koje su imale hrabrosti, bez poznavanja jezika, kraja i običaja doći ovamo i duboko zaorati brazde i posijati dobro sjeme koje raste do danas. One su utrle put mnogim generacijama. 

Mladica koju su donijele iz Beča i zasadile u Sarajevu prije 135 godina  milošću Božjom razvila se u veliko stablo koje donosi vrijedne plodove. To stablo je danas Provincija Božje providnosti sa sjedištem u Zagrebu, a prostire se širom Bosne i  Hercegovine, Hrvatske, Kosova i Albanije, a prisutna je i u Njemačkoj i Švicarskoj. Oko dvjesto pedeset sestara, uz njih i četiri postulantice i četiri kandidatice,  duhovno se pripremaju za proslavu 150. obljetnice osnutka Družbe, (sljedeće godine) želeći obnoviti u vlastitom životu i djelovanju  žar vjere, nade i ljubavi svoje Utemeljiteljice službenice Božje Majke Fraziske Lechner. Svojim požrtvovnim radom sestre danas Božju ljubav čine vidljivom u školama, župnoj katehezi i vođenju crkvenih zborova, uređivanjem crkve, internatima s djevojkama, domovima za stare i nemoćne, vrtićima, duhovnom centru u Granešini i drugim aktivnostima koje doprinose odgoju u vjeri te u rješavanju raznih socijalnih problema.

Sarajevo je povijesno mjesto za sestre Kćeri Božje ljubavi. Tu  je počela njihova prisutnost i blagotvorno djelovanje u Crkvi u Hrvata. Tu su iznikle prve velike institucije, posebno škole. Beatifikacija Drinskih mučenica godine 2011. dala je prisutnosti Družbe u Sarajevu posebno značenje. Crkva Kraljice sv. Krunice postala je svetište Drinskih mučenica, u koje rado dolaze vjernici i hodočasnici sa svih strana. One su kao Mučenice oličenje mučeničke ljubavi kojom su tolike generacije sestara služile Crkvi u Bosni i šire.